Polovni modeli kompanija poput Omege i LVMH najviše su pogođeni ovim trendom, ističu trgovci, eksperti iz industrije i investicioni savjetnici.
Britanski trgovac Džon Vajt iz firme Gold Traders je u maju istopio 18-karatni sat Konstelejšen iz kraja 70-ih godina prošlog vijeka, koji je bio u odličnom stanju, a to je jedan od desetina mejnstrim luksuznih satova koje je ove godine otpisao jer je potražnja za investicionim zlatom porasla.
“To je bio prelijep sat, ali da je kupac to predao na aukciju, šta bi postigao?“ rekao je Vajt, koji takođe upravlja aukcijskom kućom.
On je dodao da je sadržaj zlata u tom satu, jednom od mnogih modela koje proizvodi kompanija Omega, u vlasništvu Swatch-a, vrijedio 5.750 funti (7.749 dolara), što je 35 odsto više od procijenjene vrijednosti na aukciji od 4.000 do 4.500 funti.
Osnivač odjeljenja za prodaju polovnih satova Analog Shift kompanije Watches of Switzerland, Džejms Lamdin, rekao je da se topljenje prvenstveno radi kod savremenih polovnih satova, ali i kod starijih vintidž satova koji nisu kolekcionarski.
Portparol Swatcha i Roleksa izjavio je da ne želi da komentariše ove navode.
Kompanije LVMH, Richemont, Patek Filip i Odemar Pike nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.
Cijene zlata su skočile na rekordnih 5.600 dolara po unci u januaru ove godine, jer su zabrinutosti zbog geopolitičke situacije i trgovinske brige navele investitore da se okrenu plemenitim metalima kao sigurnom utočištu. Zlato se sada kreće oko 4.200 dolara po unci, što je skoro dvostruko više od prosjeka iz 2024. godine.
Tržišna cijena polovnih satova se, međutim, nije kretala na isti način. Ne postoje zvanični podaci koji pokazuju koliko se luksuznih satova istopi, navodi Rojters.
Podaci Svjetskog savjeta za zlato pokazuju da je ukupna reciklaža zlata u prvom kvartalu porasla za pet odsto na 366 tona, dok je potražnja za zlatnim nakitom porasla za 31 odsto u vrijednosti, na 47 milijardi dolara.
Satovi mogu da sadrže sve, od komadića zlata do više od 200 grama, što znači da njihova vrijednost kao otpada može da dostigne desetine hiljada dolara.
Brendovi visoke klase, koji čvrsto upravljaju novom proizvodnjom, poput privatnih kompanija Patek Filip i Roleks, imaju najviše premije u odnosu na vrijednost topljenja, rekla su tri stručnjaka iz industrije.
Manje ekskluzivni brendovi poput TAG-a Hojer, Brajtlinga i Omege se, međutim, bore da kontrolišu visoke maloprodajne cijene novih satova, jer kupci mogu da kupe polovni sat za mnogo manje novca, prenosi Tanjug.
