Nastavnici koja je Aliju Izetbegovića nazvala izdajnikom prijetnje i otkaz

Epilog višednevne hajke i crtanja mete na čelo zbog izražavanja stajališta o bošnjačkome čelniku Aliji Izetbegoviću, kojega je kao izdajnika opisala nastavnica bosanskoga jezika Fikreta Hadžić, ekspresno je raskidanje ugovora u Osnovnoj školi u naselju Šip kod Sarajeva, donosi portal Vecernji.ba. Sve je počelo kada je Ismet Bećar, roditelj dječaka koji pohađa tu osnovnu školu, na svom Facebook profilu iznio optužbe te nakon toga stigao u školu tražeći sankcije za nastavnicu. Tvrdi kako je krajem prošloga tjedna tijekom rasprave na satu bosanskog jezika o drevnom pozdravu otvorene šake njegov sin kazao da je taj bosanski pozdrav koristio i Alija Izetbegović. “Zamjenska nastavnica bosanskog jezika Fikreta Hadžić kazala mu je da ne spominje Aliju jer je ‘on prodao državu!.” Dodao je kako je sljedećeg jutra otišao u školu i o tome razgovarao s ravnateljicom Dženitom Kurtović, školskom pedagoginjom i psihologinjom.

Uključila se i ministrica

Nakon toga uslijedila je hajka. Nastavnici je nakon brutalnih uvreda i prijetnji raskinut ugovor. U taj progon uključio se i dežurni “watchdog” iz vlasti, ministrica Naida Hota Muminović, najavljujući obračun po kratkom postupku. Jasno je da obrazovne institucije moraju biti politički neutralne i da u učionicama nije mjesto za političke polemike. Ali postavlja se pitanje - gdje prestaje sloboda izražavanja i gdje počinje politički progon? Ovdje se jasno vidi kako je politički pritisak stvoren kako bi se zaštitile “prihvaćene” verzije povijesti, a one koje odstupaju od tog okvira doživljavaju ozbiljne posljedice, piše portal Večernjeg lista BiH. Kritika prema Izetbegoviću nije nužno uvredljiva. Iako bi mnogi, uključujući ministricu Muminović Hota, mogli smatrati da je bilo kakva negativna kritika Izetbegovića neprihvatljiva, u demokratskom društvu postoji prostor za različite stavove. No, BiH, kao i mnoge druge države s turbulentnom prošlošću, još uvijek pati od stanja u kojem se određeni povijesni narativi nameću kao “neupitni”, a svaka kontradikcija dovodi do ozbiljnih posljedica. Ovdje dolazi do perverzije u kojoj se sloboda mišljenja i izražavanja prepoznaje kao prijetnja. A tu se ne oprašta čak ni svojima, Bošnjacima, za herezu o Armiji BiH, građanskoj državi, Aliji Izetbegoviću. Predstavnici drugih naroda prolaze još i gore. Metode koje su primijenjene prema nastavnici Hadžić podsjećaju na autoritarne režime, gdje se bilo kakva nesuglasica s vladarima ili njihovim nasljeđem tretira kao “subverzivna” i kažnjiva. U ovom slučaju najočitiji primjer takvog autoritarnog ponašanja jest brzo i učinkovito uklanjanje osobe koja se usudila izreći svoje mišljenje. U zemlji koja se smatra demokratskom, ali koja još uvijek pati od dubokih nacionalnih podjela te vodi svoje ratove, jasno je da je svaka kritika prema određenim političkim vođama opasna. U stvarnosti sloboda govora u BiH postoji samo u teoriji, dok se svaka neslaganja koja zadiru u političke tabue kažnjavaju. Taj najnoviji slučaj iz Sarajeva podsjeća na tehnike kontrole koje koriste autoritarni režimi diljem svijeta, uključujući i Sjevernu Koreju.

Vođa - kritika - zločin

U Sjevernoj Koreji svaka kritika prema režimu Kim Jong-una ili prema prethodnim vođama tretira se kao najveći zločin. Kritičari vlasti suočavaju se s ozbiljnim posljedicama: od progonstva do dugotrajnog zatvora ili čak pogubljenja. Slično tome, u Bosni i Hercegovini sloboda izražavanja mišljenja, kad se dotiče povijesti ili nacionalnih simbola, postaje žrtva političkog progona. Iako se razlika u metodama možda čini značajnom – u Sjevernoj Koreji to je stvar života i smrti – sama mehanika represije je identična: ušutkavanje onih koji misle drukčije. Slično je i u autoritarnim režimima, kao što su oni u Kubi, Rusiji ili Turskoj, gdje se također koriste metode političkog progona kao sredstvo za kontrolu društva. Činjenica da je nastavnica Hadžić uklonjena zbog iznošenja vlastitih stavova o političkoj prošlosti zemlje nije samo tužna već i zabrinjavajuća. Ovaj incident jasno pokazuje da Bosna i Hercegovina, unatoč svom demokratskom ustavu, još uvijek nije uspjela izgraditi društvo koje dopušta različita mišljenja i slobodno izražavanje stajališta. Progon ljudi zbog izražavanja različitih stavova u učionicama, kao i cenzura povijesti, sve u BiH gura bliže autoritarnoj praksi koja briše slobodu govora.