Nakon Irana i Venecuele, Kim Jong Un mora odlučiti kako se nositi s Trumpom

Taj propust nije bio nimalo slučajan. Sjevernokorejski politički sistem izgrađen je oko gotovo mitskog autoriteta i apsolutne neranjivosti njenog vođe. Javno objavljivanje vijesti o nasilnom uklanjanju još jednog vrhovnog vođe uvelo bi izuzetno opasan presedan. Podsjetilo bi građane Sjeverne Koreje da se čak i najmoćnija figura u jednoj strogo kontrolisanoj državi može pratiti, ciljati i eliminisati. To definitivno nije narativ koji Pjongjang ima ikakav interes širiti kod kuće.

Zaista, sjevernokorejski lider Kim Jong Un se ovih dana možda pita je li došlo vrijeme da podigne slušalicu i nazove američkog predsjednika Donalda Trumpa. Dok SAD i Izrael nastavljaju svoju vojnu kampanju koja je gurnula Bliski istok u duboku krizu, Kim i njegov mali krug stranačkih i vojnih zvaničnika koji nadgledaju nacionalnu sigurnost nesumnjivo analiziraju svaki, pa i najmanji aspekt američke vojne operacije. I svakako primjećuju Trumpovu sposobnost da se u trenutku prebaci s diplomatije na razornu silu.

Strah od nepredvidljivosti i nova demonstracija moći

Očekuje se da će se Trump vratiti u Aziju kasnije ovog mjeseca na samit s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Iako nema zvaničnih informacija o bilo kakvim planovima za sastanak s Kimom tokom njegovog boravka u regiji, Chad O'Carroll, osnivač i izvršni direktor Korea Risk Group – istraživačke grupe koja pomno prati Sjevernu Koreju – kaže da takav scenarij nikako ne bi isključio.

„Da sam na mjestu Kim Jong Una, osjećao bih da je u mom snažnom interesu da se ove godine uključim u neku vrstu razgovora s Trumpom, čak i ako su oni samo površni“, rekao je O'Carroll, dodajući da se ta logika više odnosi na Kimovo upravljanje Trumpovom nepredvidljivošću.

Kimu i njegovom užem krugu sigurno neće promaći činjenica da su, prije nešto više od dva mjeseca, američke specijalne snage šokantno zarobile venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura. Sjeverna Koreja je tada brzo odgovorila lansiranjem rakete za koju su neki analitičari nagađali da bi mogla biti direktno povezana s Madurovim hapšenjem. U srijedu je Kim nadgledao testiranje krstareće rakete s novog sjevernokorejskog razarača Choe Hyon prije njegovog zvaničnog puštanja u upotrebu. Iako ostaje nejasno da li je ova demonstracija vojne moći povezana s ratom u Iranu, tajming je indikativan.

Nakon što su SAD izvršile invaziju na Irak 2003. godine, a bivši predsjednik George W. Bush svrstao Sjevernu Koreju u takozvanu "Osovinu zla", njen tadašnji vođa Kim Jong Il nestao je iz javnosti na nekoliko sedmica. Kada se ponovo pojavio, većinu svojih javnih istupa imao je na dobro zaštićenim vojnim lokacijama. Utisak iz 2003. godine bio je da je u Pjongjangu u početku vladao stvarni strah.

„Mislim da je situacija sada fundamentalno drugačija“, pojašnjava O'Carroll. „Kim Jong Un se već pojavio u javnosti. Dakle, očigledno se neće skrivati.“

Slojeviti prstenovi sigurnosti i nuklearni štit

Sjevernokorejska komanda garde i organi unutrašnje sigurnosti sada će do u detalje analizirati svaki aspekt iranske operacije dok pokušavaju osigurati da Kim nikada ne podijeli Hamneijevu sudbinu.

Južnokorejske i američke obavještajne procjene dugo su opisivale Sjevernu Koreju kao zemlju s jednim od najrazrađenijih sistema zaštite vođa na svijetu, a Pjongjang je proveo decenije usavršavajući tu višeslojnu zaštitu. Na nedavnim snimcima Kimovih javnih nastupa, pripadnici obezbjeđenja se vide kako stoje čvrsto okupljeni oko njega, a neki nose karakteristične balističke aktovke dizajnirane da se u djeliću sekunde rasklope u štitove u slučaju pucnjave.

Tokom izvještajnih putovanja po zemlji, novinari su često svjedočili kako su Kimova kretanja strogo čuvana do posljednjeg trenutka, uz sate iscrpljujućih sigurnosnih provjera. Poznato je da je Kimovo obezbjeđenje pojačano taktikama kao što su lažne kolone automobila, nagle promjene mjesta održavanja događaja i slojeviti sigurnosni prstenovi. Vjeruje se da su duboko ispod Pjongjanga i u ogromnim planinama Sjeverne Koreje skriveni opsežni podzemni objekti i alternativne komandne lokacije izgrađene kako bi se osigurao kontinuitet rukovodstva u kriznim trenucima.

Kim danas ima mnogo razloga da bude samouvjereniji nego što je njegov otac bio 2003. godine. Vjeruje se da je Sjeverna Koreja sastavila desetine nuklearnih bojevih glava, što je stvarnost koja fundamentalno mijenja stratešku jednačinu. Za razliku od Irana ili Venecuele, Sjeverna Koreja tvrdi da posjeduje operativno nuklearno oružje i sisteme koji mogu dosegnuti bilo gdje u kontinentalnom dijelu SAD-a. Pjongjang je odavno kodificirao pravo na preventivnu upotrebu nuklearnog oružja i proglasio svoj nuklearni status "nepovratnim".

Ipak, O'Carroll upozorava da odvraćanje ne garantuje imunitet. Nedavni sukobi su pokazali koliko duboko moderne obavještajne službe još uvijek mogu prodrijeti u protivničke redove, identifikovati ciljeve u vrhu vlasti, poremetiti komunikacije i brzo neutralisati odbranu.

Duhovi Hanoja i granice savezništva

Događaji oko Irana mogli bi Kimu oživjeti i jedno izuzetno neugodno sjećanje: samit u Hanoju.

U februaru 2019. godine, Kim je oklopnim vozom stigao u Vijetnam na svoj drugi samit s Trumpom, sijajući od samopouzdanja koje, gledajući unazad, izgleda gotovo naivno. Sjevernokorejski zvaničnici vjerovali su da je historijski dogovor blizu, a Kim, prema tvrdnjama izvora, "nije imao rezervni plan".

Svečani sto za ručak bio je postavljen, a na meniju su bili snježna riba i banoffee pita. Ali kada su Trump i njegov tim naglo napustili pregovore bez dogovora ili zajedničke izjave, sto je ostao prazan, a Kim je napustio Hanoi ponižen i praznih ruku.

Dodatnu sjenku na ovaj događaj bacaju prošlogodišnji izvještaji The New York Timesa, koji navode da su tokom istog perioda američki marinci (Navy SEALs) navodno izveli tajnu misiju unutar Sjeverne Koreje kako bi postavili uređaje za prisluškivanje prije samita. Operacija je navodno krenula po zlu i rezultirala smrću civila. Ako su ovi navodi tačni, oni naglašavaju surovu realnost: diplomatija nikada ne obustavlja prikupljanje obavještajnih podataka niti planiranje za nepredviđene vojne situacije.

Čini se da je Iran iskusio sličan obrazac – pregovori su se odvijali čak i dok je vojni pritisak rastao, a obavještajni podaci o kretanju iranskog vrha su se tiho prikupljali. Kada su pregovori zastali, uslijedila je ogromna i smrtonosna sila. Pouka za Kima je surova: diplomatija ne eliminiše rizik od sukoba.

Nakon Hanoja, Kim se pregrupirao i rekalibrirao. Testiranje oružja se ubrzalo, a zatim je uslijedio odlučan zaokret prema Moskvi. Kim se dva puta sastao s ruskim liderom Vladimirom Putinom, jačajući "strateško partnerstvo". Kim je pristao obezbijediti artiljerijske granate i rasporedio hiljade vojnika za ruske ratne napore u Ukrajini, a zauzvrat je dobio hranu, gorivo i dragocjenu vojnu tehnologiju.

Međutim, i formalna partnerstva imaju svoja jasna ograničenja. Sjeverna Koreja ima sporazum o međusobnoj odbrani s Rusijom i Kinom. Ali, i iranski režim je njegovao snažne veze i potpisane strateške sporazume s objema nuklearnim silama. Ipak, kada je vojna kriza eskalirala, ni Moskva ni Peking nisu vojno intervenisali kako bi zaštitili Teheran.

Nazvati Trumpa ili šutjeti?

Neki analitičari vjeruju da bi ova surova realnost mogla natjerati Kima da barem razmisli o ponovnom povezivanju s Trumpom. Njihov odnos je oduvijek bio neobično ličan.

Kim se u Trumpovoj retorici razvio od "Malog raketnog čovjeka" do "mog prijatelja". Tokom njihovog posljednjeg susreta, Trump je postao prvi američki predsjednik koji je kročio na sjevernokorejsko tlo u Demilitarizovanoj zoni. Kim se dugo isticao u Trumpovom vanjskopolitičkom narativu, ali u nedavnom Trumpovom govoru o stanju nacije, Sjeverna Koreja nije ni spomenuta. Za lidera poput Kima, biti izvan tog narativa donosi drugačiju, prilično opasnu vrstu neizvjesnosti.

Na Devetom kongresu Radničke partije krajem februara, Kim je ostavio odškrinuta vrata za razgovore, povezujući svako resetovanje odnosa s američkim prihvatanjem Sjeverne Koreje kao nuklearne sile. Bijela kuća je ubrzo potvrdila da Sjedinjene Države ostaju otvorene za dijalog bez preduslova.

Niko ne zna hoće li se i kada razgovori nastaviti. Ali, nakon stravičnih dešavanja u Iranu, Kim Jong Un se danas mora ozbiljno zapitati koja je opcija rizičnija: pozvati Trumpa ili izabrati potpunu tišinu.