Najotrovnije drvo na svijetu ipak zaštićena vrsta
U kori, listovima i plodovima sadrži toksine koji su opasni za ljude i životinje.
Na područjima koje posjećuju turisti, označeno je crvenim znakom "X" kao upozorenje da se ne smiju jesti njegovi primamljivi plodovi slični jabuci koji izazivaju gušenje.
Mančinela, poznata i kao Drvo smrti porijeklom je iz priobalnih područja Južne Floride, kao i iz sjevernih dijelova Centralne i Južne Amerike i Kariba.
Biljka je dobila ime po španskoj riječi manzanilla, što znači "mala jabuka".
Tako je nazvana jer plod i lišće biljke podsjećaju na jabuku. Takođe se naziva "manzanilla de la muerte", ili "mala jabuka smrti".
Sok koji njegovo stablo luči je toliko otrovan i kiseo da i najmanji kontakt sa ljudskom kožom izaziva pojavu plikova, a može doći i do sljepila ako se dodirnu oči.
Čak i stajanje ispod njega na kiši je dovoljno da izazove plikove ako kožu pokvase kapi kiše koje sadrže sok.
Pored toga, jedan zalogaj njegovog malog zelenog ploda sličnog jabuci izaziva plikove i jak bol, i može biti fatalan.
A ako se jedno od ovih smrtonosnih stabala spali, nastali dim može da izazve sljepilo ako dospije do očiju.
Drvo mančinela je prilično atraktivno, raste kao visoki žbun ili kao drvo koje dostiže visinu od 15 metara.
Drvo ima pojedinačne ili parne, slatke i male plodove slične jabukama. Mirisna priroda jarko zelenog ili zelenkasto-žutog voća privlačila je i trovala španske konkvistadore, brodolomce i današnje turiste.
Neki starosjedioci su koristili sok od ovog drveta za premazivanje vrhova strijela za lov.
Mančinela je rasprostranjenija nego što se misli, i postoji razlog zašto ga ljudi ostavljaju na miru.
Raste na priobalju i u močvarama u tropskim klimatskim uslovima, gdje pruža zaštitu od vjetra i pomaže u spriječavanju erozije.
Obično raste u grozdovima i može se naći među mangrovima. Mančinela je naveden kao ugrožena vrsta na Floridi i u opasnosti je od izumiranja.
Grupa naučnika je 1999. godine na putu svog istraživačkog projekta stigla na Tobago i probala plodove ove nepoznate biljke koja je rasla između manga i kokosa, misleći da je neka od vrsta jabuka.
Prvi simtomi su bili sve teže gutanje i oticanje grla, ali su ipak spaseni, jer su pojeli malu količinu ovih plodova.
Na osnovu svojih iskustava članovi ove ekspedicije su tada za Britanski medicinski magazin opisali simptome koje su imali.
Plodovi su u početku slatkog ukusa, koji postepeno postaju gorki, a grlo se sve više steže i skoro je nemoguće progutati komadiće ploda.
Zatim su u grlu osjećali vrelinu, kao da su pojeli ljutu papriku. Simtomi su trajali oko osam sati, prenosi RTS.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.