Moguće posljedice američke blokade moreuza: 150 dolara po barelu je moguć scenario

Posljedice iranskog rata mogu se sa stanovišta energetskih tržišta uporediti sa vožnjom na rolerkosteru. Ubjedljiv primjer takve nepredvidivosti je ponašanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je prijetnju totalnim ratom protiv Irana najprije zamijenio primirjem, pa je nakon neuspjelih pregovora sa iranskom delegacijom u Islamabadu u nedjelju neočekivano najavio američku blokadu Ormuskog moreuza. Kakvi su scenariji posljedica za Evropu?

SAD: Kratkoročni energetski bol za geostratešku pobjedu

Najvjerovatnije objašnjenje američke strategije, prema ocjenama analitičara, jeste da su kratkoročna negativna kretanja na finansijskim i energetskim tržištima neizbježna i prihvatljiva cijena za postizanje dugoročnih geopolitičkih ciljeva Vašingtona.

"Pregovori su propali, ali su tržištima otkrili mnogo toga", ocenjuje Terry Haines, analitičar agencije Pangaea Policy iz Vašingtona. "SAD pokušavaju time da ostvare tri stvari. Najprije da pokažu da su spremne da ekonomski iscrpe Iran, čime će pokušati da pritisnu energetski zavisnu i pokroviteljsku Kinu da prisili Teheran nazad za pregovarački sto i na kraju da ubijede zalivske saveznice da Iranu daju ekonomske garancije u zamjenu za njegovo odustajanje od nuklearnih ambicija."

Propali pregovori ukazuju na to da SAD u ostvarivanju svojih geostrateških ciljeva denuklearizacije Irana ne odustaju, štaviše, pritisak su, kao što je pokazao nedavni napad na ostrvo Harg, spremne da pojačaju, dodaje američki geopolitički analitičar.

Evropa je glavna žrtva ovog rata

Ekonomista Nouriel Roubini je rekao za Bloomberg da odlučno američko zaoštravanje situacije može prisiliti Teheran na predaju i završiti iranski rat, iako time SAD rizikuju još više cijene nafte.

"Dok osnovna pitanja, kao što su iranski nuklearni program i drugi regionalni konflikti, nisu riješena, svaka iskra će cijene brzo gurnuti preko 100 dolara po barelu ili još više", o geopolitičkim kalkulacijama aktera smatra analitičar kompanije Acex Tilen Šarlah.

Kao što je izvjestio Wall Street Journal, Bijela kuća je pri iscrpljivanju Irana svjesna glavne kolateralne žrtve svoje strategije - Evrope. Ministar finansija Scott Bessent navodno je Trumpu u vezi sa posljedicama zaoštravanja situacije rekao da su Azija i Evropa najranjivije zbog rastućih cijena energije, koje bi bile posljedica višenedjeljne blokade Irana.

Rat u regionu, bogatom naftom, koji visi nad svjetskim finansijskim tržištima, privredom i lancima snabdijevanja, prema procjenama stručnjaka, sa svojim posljedicama koje su počele akutno da se ispoljavaju u energetskoj krizi, sigurno će uticati na rast cijena u Evropi. Glavno pitanje je samo koliko će snažan biti taj uticaj i koliko će dugo trajati. Ako sudimo po istorijskim iskustvima, naročito po početku ukrajinskog rata, cjenovni pritisci bi mogli postati, slično kao 2022. godine, dugotrajni.

Cijene nafte su u međuvremenu u ponedjeljak na međunarodnim tržištima ponovo premašile 100 dolara po barelu. Skočili su i terminski ugovori za evropski gas, koji su u ponedjeljak bili viši i za 18 odsto, prije nego što su tokom dana malo pojeftinili. Posmatrači se pitaju da li će američka mornarica zaustaviti tankere koji plove pod kineskom zastavom, što bi regionalizovani konflikt globalizovalo. Prema tom scenariju, nafta može poskupjeti i iznad 150 dolara po barelu, navodi Bloomberg.

Oskudne evropske zalihe gasa

Ništa bolje ne izgleda situacija sa prirodnim gasom, jer su se zalihe država EU zbog hladnije zime i veće potrošnje nakon sezone smanjile ispod višegodišnjeg prosjeka. Evropska skladišta gasa su popunjena oko 28 odsto, što je više od pet procentnih poena niže nego prije godinu dana.

Uz to, EU oko 12 odsto uvoza tečnog prirodnog gasa (TPG) kupuje od Katara. Iranski napad na katarski kompleks Ras Laffan, jedan od najvećih objekata za proizvodnju gasa na svijetu, smanjio je kapacitet za oko 17 odsto.

Za ovu godinu države članice imaju sa Katarom sklopljene dugoročne ugovore u ukupnom obimu od oko 21,5 milijardi kubnih metara TPG-a, što je oko 250 TWh gasa, odnosno oko 6,4 odsto godišnje potražnje za gasom u EU. Ako bi katarska proizvodnja i izvoz TPG-a bili duže vreme ometeni, potrebe EU za kupovinom TPG-a na spot-tržištu mogle bi se povećati sa oko 40 na oko 62 milijarde kubnih metara godišnje.

Evropski komesar za energiju Dan Jorgensen pozvao je države EU da počnu na vrijeme da pune skladišta gasa, kako bi izbjegle pritisak na cijene na kraju sezone. "U poređenju sa 2022. godinom, mnogo smo bolje pripremljeni", rekao je. Međutim, naša izloženost nestabilnom svjetskom tržištu je jasna, zbog čega je neophodno da se za predstojeću zimu pripremimo na vrijeme i usklađeno. Što ranije punjenje skladišta omogućilo bi iskorišćavanje dužeg perioda punjenja i veću prilagodljivost tržišnim uslovima, čime bi se ublažio pritisak na cijene i izbjegla ljetnja gužva prije sljedeće sezone.

Kroz Ormuski moreuz protiče približno polovina svjetskih zaliha uree, đubriva na bazi azota, i skoro trećina amonijaka. Kriza u Persijskom zalivu nije toliko kriza snabdijevanja koliko je cjenovna kriza, jer je glavnina energenata koje isporučuju zalivske države namijenjena azijskim kupcima. Ipak, prirodni gas i naftni derivati obezbjeđuju 45 odsto slovenačkih nacionalnih potreba za energijom. Potrošnju je teško smanjiti, jer ona obezbjeđuje funkcionisanje privrede.

Kod poskupljenja energenata ne radi se samo o reakcijama na zatvaranje Ormuskog prolaza, već su ona i posljedica napada SAD i Izraela na iransku energetsku infrastrukturu, kao i obrnuto - iranskih napada na energetske sektore zalivskih država. "Napadi na naftnu i gasnu infrastrukturu stvaraju veliku nepoznanicu, jer nije jasno koliko će trajati otklanjanje štete", upozoravaju u GZS-u.

Prema podacima analitičke kuće Rystad Energy, ukupni troškovi obnove oštećene infrastrukture u regionu, koja uključuje rafinerije, terminale za gorivo i postrojenja za gas, mogli bi da premaše 25 milijardi dolara. Prema navodima Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), do kraja marta 2026. godine zabilježeno je 48 napada na strateški važnim lokacijama na energetsku infrastrukturu u Zalivu, što uključuje i ključne logističke centre, kao što je luka Jebel u Dubaiju.

"Ako bude ugrožena bezbjednost iranskih luka u Persijskom i Omanskom zalivu, nijedna luka neće biti bezbjedna", navelo je rukovodstvo iranske vojske u izjavi povodom jučerašnje Trampove blokade, a prema izvještaju iranske državne novinske agencije IRIB News. "Bezbjednost u lukama Persijskog i Omanskog zaliva je ili za sve, ili ni za koga."

Za objekte kao što je katarski Ras Laffan, procjene obnove oštećenih kapaciteta su pesimistične, jer bi potpuna obnova kapaciteta navodno trajala od tri do pet godina.

U međuvremenu, Iran za svoju oštećenu infrastrukturu predviđa brži oporavak. Iransko ministarstvo za naftu planira obnovu 70 do 80 odsto predratnih kapaciteta rafinerija u roku od jednog do dva mjeseca. Zamjenik ministra Mohammad Sadeq Azimifar naveo je da bi rafinerija na ostrvu Lavan trebalo djelimično da počne sa radom već za deset dana.