MOGLO JE SVE BITI DRUGAČIJE: Trump je katastrofalnu grešku sa Iranom napravio još u prvom mandatu...
Predsjednik Donald Trump ismijavao je predsjednika Baracka Obamu i sporazum iz kojeg se povukao tokom svog prvog mandata. Njegovi kritičari tvrde da je mogao izbjeći rat da je ostavio taj sporazum na snazi, piše New York Times.
Trump je obećao da će osigurati 'mnogo bolji' sporazum s Iranom od onog koji je Obama postigao prije više od deset godina.
Taj sporazum, poznat kao nuklearni sporazum s Iranom iz 2015. godine, imao je za cilj spriječiti Iran da razvije nuklearno oružje. Iran se obavezao ograničiti svoj nuklearni program u zamjenu za ublažavanje ekonomskih sankcija.
Trump se povukao iz tog sporazuma tokom svog prvog mandata, ponovo uveo sankcije i doveo do toga da Iran značajno poveća svoje nuklearne aktivnosti. Napao je Iran prošlog juna i ponovo ove godine kako bi blokirao njegov napredak ka potencijalnoj atomskoj bombi, što Iran negira.
Kritičari tvrde da je Trump mogao izbjeći skup rat da je sporazum, formalno poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA), ostao na snazi. Također upozoravaju da bi Trump na kraju mogao prihvatiti uslove koji nisu mnogo bolji od onih koje je Obama osigurao prije više od deset godina.
U objavi na društvenim mrežama u ponedjeljak, Trump je sporazum iz 2015. nazvao 'jednim od najgorih sporazuma ikada napravljenih kada je riječ o sigurnosti naše zemlje' i 'sigurnim putem ka nuklearnom oružju' za Iran. Također ga je ismijao zbog isporuke 1,7 milijardi dolara u gotovini Teheranu.
Zašto je Obama želio sporazum s Iranom?
Iran tvrdi da je njegov nuklearni program, star decenijama, namijenjen mirnodopskim svrhema poput istraživanja, medicine i energije. Međutim, takav program se može proširiti i za vojne potrebe.
Do trenutka kada je Obama preuzeo funkciju 2009. godine, zapadni zvaničnici su vidjeli zabrinjavajuće znakove da je iranski režim zainteresiran za nuklearno oružje. Obama, koji je vodio kampanju za okončanje rata u Iraku, bio je nevoljan koristiti silu, ali je također strahovao da bi Izrael mogao napasti iranska nuklearna postrojenja i uvući SAD u novi rat. Godine 2013. ponudio je pregovore Teheranu, koji je u tome vidio priliku da se oslobodi američkih i evropskih sankcija.
Administracija je zajedno s Rusijom, Kinom, Velikom Britanijom, Francuskom, Njemačkom i Evropskom unijom vodila 20 mjeseci pregovora s Iranom. Cilj je bio zadržati Iran najmanje godinu dana udaljenim od dovoljne količine nuklearnog materijala za bombu.
Ta 'granica od godinu dana' trebala je dati SAD i saveznicima dovoljno vremena da reaguju. Prije sporazuma procjenjivalo se da je Iran bio svega dva do tri mjeseca udaljen od tog praga.
Neki zvaničnici su vjerovali i da bi diplomatija mogla donijeti pozitivne promjene u Iranu, jačajući umjerene snage i otvarajući ekonomiju prema svijetu.
Šta je sporazum zahtijevao od Irana?
Sporazum je obavezao Iran da se odrekne većine nuklearnog materijala, ograniči aktivnosti, prihvati međunarodni nadzor i odustane od nuklearnog oružja.
Iran je iz zemlje iznio 98% zaliha uranija – dovoljno za izradu 8 do 10 bombi prije sporazuma, a poslije nedovoljno i za jednu.
Također je demontirao dvije trećine centrifuga i ograničio njihov broj na 5.060, koristeći samo najjednostavnije modele deset godina. Postrojenje Fordo nije smjelo obogaćivati uranij 15 godina.
Obogaćivanje je bilo ograničeno na 3,67% do 2030. godine, što je dovoljno za civilne svrhe, ali ne i za oružje. Također je deaktiviran reaktor koji proizvodi plutonij.
Za nadzor je bio zadužen International Atomic Energy Agency, uz kamere i inspekcije.
Šta su govorili protivnici sporazuma?
Kritičari tvrde da je sporazum imao ozbiljan nedostatak jer su ključne odredbe isticale nakon 15 godina, uključujući ograničenja na obogaćivanje i zalihe uranija.
Po njima, to je Iranu praktično otvorilo put da nakon 2030. proširi nuklearni program.
Obama je tvrdio da Iran nikada ne bi pristao na duže rokove i da je sporazum kupio vrijeme.
U preambuli sporazuma Iran se obavezao da 'ni pod kojim okolnostima neće razvijati nuklearno oružje'.
Šta je Iran dobio zauzvrat?
SAD i evropski saveznici ukinuli su sankcije uvedene tokom više od deset godina.
Ukinute su sankcije na naftu, bankarstvo, transport i osiguranje. Također su uklonjene tzv. sekundarne sankcije koje su pogađale druge zemlje koje posluju s Iranom.
Iran je ponovo mogao prodavati naftu, privlačiti investicije i kupovati robu iz inostranstva, uključujući modernizaciju avio flote.
Dobio je pristup zamrznutim sredstvima – procjene su bile oko 50 milijardi dolara, iako kritičari tvrde da je iznos bio bliži 100 milijardi.
Kritičari, uključujući izraelskog premijera Benjamin Netanyahu, tvrde da je novac korišten za finansiranje saveznika poput Hamasa, Hezbollaha i Huta.
Iran pak tvrdi da nije dobio očekivane ekonomske koristi zbog straha stranih kompanija od sankcija.
Šta je s 'paletama gotovine'?
Veliku pažnju izazvala je isporuka 1,7 milijardi dolara u gotovini Teheranu.
Iako je to manje od ukupno odmrznutih sredstava, slika aviona s gotovinom izazvala je kontroverze.
Isplata se poklopila s potvrdom da Iran poštuje sporazum i oslobađanjem američkih zatvorenika, što je dovelo do optužbi da je riječ o otkupnini.
Veza između novca i oslobađanja zatvorenika nikada nije u potpunosti dokazana.
Novac potiče iz perioda prije Islamske revolucije 1979. kada je Iran uplatio SAD-u za oružje koje nikada nije isporučeno. Kasnije je odlučeno da se novac vrati s kamatama.
Administracija je prvo isplatila 400 miliona dolara, a ostatak u kasnijim ratama.
Zvaničnici su negirali da je riječ o otkupnini, ali su priznali da je novac zadržan dok Amerikanci nisu oslobođeni.
