Mladi u Hercegovini ne igraju samo igrice, sve više ih voli šah

Narodna poslovica “Jedna lasta ne čini proljeće” u slučaju Šahovskog kluba Čapljina baš i ne pije vode. Naime, prije 15-ak godina Vladislav Prskalo, međunarodni majstor i zaljubljenik u šah, pokrenuo je taj sport iz potpune apstinencije, piše Večernji list BiH. U međuvremenu se dogodilo dosta toga, a opisujući trenutačno stanje, Prskalo, inače predsjednik kluba, kaže: - Mi smo trenutačno, a mislim da će tako i ostati, u vrlo dobrom stanju. Imamo nekoliko naših igrača, spomenut ću Sanju Bilić i Zvonimira Karlovića, koji nisu samo šahisti nego vode i školu šaha na novi, suvremen način. Uz njih dvoje, u Čapljini imamo zavidan broj mladih šahistica i šahista. Nedavno smo imali turnir u OŠ Vladimira Pavlovića u Čapljini, šah je igralo 80 djece. To su samo oni koji su mogli, a onih koji su htjeli igrati bilo je više od stotinu. Nedavno smo imali i kadetski blagdanski turnir u OŠ u Višićima s 44 sudionika. To je nešto nevjerojatno, djeca vole šah i znaju ga igrati i bez kluba. No, može se pravilno igrati tek kada se odradi škola šaha - kaže nam Prskalo.

Iznenađuju nas podaci o brojnosti mladih koje zanima šah, stereotip je da se oni vrte samo oko mobitela i igrica?

- Djeca se bave i drugim stvarima, među ostalim, zanima ih i šah. Prije spomenutih imali smo jedan turnir osnovaca u Višićima, koji je također naišao na veliko zanimanje djece.

Uz Čapljinu, obuhvatili ste i Višiće?

- Upravo tako, kako zbog popularizacije šaha tako i zbog prostorija koje imamo u Čapljini, nisu više adekvatne. Sada ne možemo organizirati turnir u našim prostorijama zbog velikog zanimanja. S jedne strane to je dobro, a s druge stvara nam i probleme, međutim, nekako se u svemu tome snalazimo.

Ljetos ste bili uspješni na prvenstvu Šahovskog saveza Herceg Bosne u Neumu.

- U načelu mogu reći da smo jedan od boljih klubova na ovim prostorima, a u ženskom šahu smo najbolji. Naše šahistice prvakinje su Šahovskog saveza HB. To su krasne djevojke, treba ih istaknuti - Sanja Bilić na prvoj, Ruža Raič na drugoj i Marija Brajković na trećoj tabli. Imamo još nekoliko njih koje čekaju svoju priliku.

Sanja Bilić s peharom za osvojeno prvo mjesto 

Kada ste se prihvatili oživljavanja kluba, jeste li mislili da će ženska ekipa biti uspješnija od muške, istina, kod dama je manja konkurencija?

- Manja konkurencija prilika je za žene, ali je uistinu iznenađenje, i meni osobno, da je Čapljina prvak u ženskom šahu na ovim prostorima.

Na turniru Lipanjske zore koji organizirate odziv je velik?

- Taj je turnir postao već tako popularan da je problem zadovoljiti sve zainteresirane. Mi i s malim financijskim sredstvima, skromnim nagradnim fondom, već imamo više od 100 igrača, zanimanje je i mnogo veće pa ih na kraju moramo zaustaviti, staviti rampu da primamo samo određeni broj. Razlozi takvu zanimanju, po meni, su dobra organizacija i dobro raspoređen nagradni fond za sve igrače, a ne samo da pobjednik pokupi nagradu te fin ambijent u Počitelju.

Kako biste opisali stanje šaha na području Hercegovine?

- Uistinu je oživio, ali ne još onako kako bi trebao. Uz Čapljinu, imamo Čitluk, koji je postao jedan od vodećih klubova u dječjem šahu, potom Ljubuški, Široki Brijeg… Surađujemo i s Metkovićem.

Značajan broj mladih šahista Čapljine ima u FIDE-u registrirane rejtinge. Od Vladislava Prskala doznali smo i da ga je po rejtingu Zvonimir Karlović već prestigao, kao i Emir Lizde, šahist srednje generacije.