Mirela Priselac za "Nezavisne": Muzika mi nudi slobodu metaforički i doslovno

Ovom pjesmom, ujedno, otvara put solo karijere i najavljuje prvi solo album. Samostalni materijal, kako je kazala, ne znači da "Elemental" više ne radi, štaviše, grupa takođe uskoro izdaje novi album.

"Motivacija za pisanje pjesme bila mi je nježna i hranjiva varijanta slobode, da budem na 'ti' sa svojim tijelom, da njime gospodarim kako sama želim, da ga oslobodim. A tijelo je tek fizička manifestacija mog duha. U spotu sam odlučila obrijati kosu kao simboličan čin preuzimanja kontrole nad svojim 'ja'. Taj čin nije traumatski, nego ljekovit, hranjiv, pobjedonosan i oslobađajući", kaže Remi, koja je povodom nove pjesme govorila za "Nezavisne".

I ja, kao i svi, imam svoje definicije slobode - upravo je u tome ljepota takvih velikih tema, svatko ih vidi na svoj način. No u novoj pjesmi sam se fokusirala na ženska prava i slobode. Smatram da moje tijelo mora biti samo moje, u mojoj moći da upravljam njime kako želim. To je esencija, od toga kreću sva ostala prava.

Baš sam presretna i blagoslovljena jer mi je posao nešto u čemu uživam cijelim bićem. Kad sam, još u pubertetskim godinama, krenula sa stvaranjem pjesama, nije mi bilo ni na kraj pameti da ću s 45 živjeti od muzike i za muziku. Stvaranje mi nudi ogromnu slobodu da pustim svoj glas, metaforički i doslovno. Kao angažirana umjetnica, svjesna sam kolika je privilegija govoriti u ime roda ili generacije koja svijet vidi na isti način kao i ja. Svojim djelovanjem želim osvijestiti, ali i dati utjehu onima koji se boje, koji misle da su sami i reći im da dignu glavu.

Naša sloboda nije bogomdana, ali nam je nije tako lako ni oduzeti, kako neki misle ili bi htjeli. Postoji nešto što se zove ženska solidarnost, koju sam i sama vidjela na djelu. Ženska snaga, organiziranost, svjesnost i sposobnost polazišne su točke iz kojih mogu krenuti ogromne društvene promjene. Počivamo na pravima koje su izborile naše majke, bake, prabake, i nećemo od njih odustati - štoviše, nadogradit ćemo ih. Naša snaga je u brojci, a 51 % je ipak 51%, zar ne?

I kad me sumnja načne, shvaćam da je to normalno. Ne postoji nitko tko "gura" cijelo vrijeme, bez sumnje ili odmora. Uostalom, odmor je esencijalni dio rada. Vjerujem da u sebi nosim vrijednosti koje su "s prave strane povijesti" i kad me sumnja gricne, upravo se toga sjetim. Vode me razum i empatija.

Puno je rada ukucano u svaki album, pa tako i u moj samostalni... Javnost najčešće ne vidi sav suptilan ili nevidljiv rad koji je potrebno uložiti da bi nastao jedan muzički album. Sama objava albuma, izdanje - obično je to tek vrh sante leda svega što je bilo potrebno da do tog albuma dođeš. Sva iskustva koja su te formirala, suradnje, pokušaji, svi izbačeni tekstovi i melodije: sve je to dio procesa kojim dolaziš do one krune, a to je album. "Gola" će biti minimalističkog, a punog zvuka. To je balans kojem sam težila i kojeg sam uspjela postići. Jezgroviti tekstovi i muzika u kojoj su pauze jednako bitne kao i melodija.

Nisam ih selektirala, samo sam ih nizala i kad sam osjetila da su stvorile svoj zatvoreni krug, znala sam da je tu u pitanju album. Stvarala sam ih jednu po jednu, ali ono što mi je interesantno, nisam puno planirala. Koncept se sam iskristalizirao, omot, suradnici, vizuali - sve je kliknulo na svoje točno kad je trebalo. I zato je duže trajalo, jer ništa nisam forsirala.

Hip-hop se dugo smatrao poprilično "muškim" žanrom, ali tako je bilo i s rokom, s klasikom, s džezom... Nastavite niz! Čini mi se da se u posljednjih desetak godina sve to mijenja. Možda polakše nego što bih ja to htjela, ali ipak se mijenja. Žene ulaze i u polja muzičke produkcije, muzičkog menadžmenta, i malo-pomalo, preuzimaju veću kontrolu nad svojim karijerama. Nadzor nad vlastitim stvaralaštvom zapravo donosi i nadzor nad vlastitim autorskim pravima i financijama. Ako nam ičega treba više na svijetu, onda je to djevojaka s gitarama, bubnjevima, klavijaturama... Ali i djevojke koje znaju koja su njihova prava i koliki im dio kolača pripada.

"Masarykovu" sam pisala u formi bez rime, pa ne bih rekla da me hip-hop, tj. repanje tu inspiriralo. Ja sam krenula 1998. godine kao reperica, ali imam osjećaj da sam od tog perioda proživjela već 10 života i promijenila već 10 identiteta. Tko zna kamo će me život odnijeti? Sve što znam, za sada, jest da mi je poezija integralni dio života i da se nadam napisati još koju zbirku!