MICHAEL MURPHY SASVIM DIREKTNO: 'Dogovor o ukidanje sankcija Dodiku mogao bi PROPASTI jer predsjednik SAD Donald Trump ne voli...'

Posljednji ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Michael Murphy u ekskluzivnom intervjuu za Žurnal komentarisao je ukidanje sankcija koje je imao Milorad Dodik, upozorivši da bi njegov dogovor mogao propasti jer predsjednik SAD Donald Trump ne voli biti prevaren, i da ljudi u njegovoj administraciji nisu naivni.

Vi kao ambasador SAD u BiH i Ambasada SAD, kroz skoro cijeli vaš mandat upozoravali ste na visok nivo korupcije i zloupotrebe vlasti Milorada Dodika i njegovih političkih partnera u vlasti. Zbog toga je američko Ministarstvo finansija i donijelo odluke o suspenziji Dodika, članova njegove porodice i političko-poslovnih partnera, kao i firmi povezanih sa njima. Ovih dana je ta ista institucija ukinula uvedene sankcije uz obrazloženje kako je to urađeno “zbog konstruktivnih poteza koje je Narodna skupština Republike Srpske napravila prethodnih sedmica”. Ti, kako kažu, “konstruktivni potezi NSRS” zapravo su poništavanje njihovih ranije donesenih odluke kojima se negiraju institucije BiH. Šta je po vašem mišljenju pravi razlog ukidanja sankcija Dodiku i ostalima, jer očito da razlozi za uvođenje sankcija i motivi za njihovo ukidanje nisu isti?

Nemam razloga da mislim da je javno objašnjenje administracije za ukidanje sankcija neiskreno. Mislim da bi napore ove administracije da iskoristi sankcije kako bi osigurala ukidanje antidaytonskog i neustavnog zakonodavstva od strane Narodne skupštine Republike Srpske trebalo pozdraviti.

Nema sumnje da je ovo predstavljalo povlačenje vladajuće koalicije RS, bez obzira na to kako ga oni pokušavaju predstaviti. Vladajuća koalicija RS prihvatila je i priznala legitimnost i autoritet Suda BiH, Tužilaštva BiH i Ustavnog suda BiH, uključujući troje međunarodnih sudija propisanih Ustavom Bosne i Hercegovine. Po ovim pitanjima, gospodin Dodik je izgubio.

Uz to, administracija ima još puno posla na promovisanju interesa SAD u BiH, posebno u pogledu osiguranja da vladajuća koalicija RS poštuje Daytonski mirovni sporazum, državu Bosnu i Hercegovinu i institucije Bosne i Hercegovine, kao i teritorijalni integritet zemlje. Međunarodna zajednica ima dugu istoriju sklapanja loših dogovora s gospodinom Dodikom.

Prvi put sam to vidio kada sam u BiH radio kao politički savjetnik u Američkoj ambasadi od 2006. do 2009. godine. Tokom tog perioda, gospodin Dodik je iskoristio visokog predstavnika i neke visoke zvaničnike Evropske unije u vezi sa Zakonom o Vijeću ministara i reformom policije, dajući obećanja koja nikada nije ispunio u zamjenu za popuštanje međunarodnog pritiska čiji je cilj bio da ga se pozove na odgovornost za antidaytonsko ponašanje.

Da budem pošten, u vezi sa reformom policije gospodinu Dodiku je u obmani vješto pomogao Haris Silajdžić, ali moja suštinska poenta i dalje stoji. Nažalost, ovaj obrazac sa gospodinom Dodikom ponavlja se već više od decenije sa strašnim posljedicama za Bosnu i Hercegovinu.

Ako ne bude daljih mjera kojima se vladajuća koalicija RS poziva na odgovornost i ako gospodin Dodik nastavi da provodi svoju antidaytonsku agendu, onda će ovaj novi dogovor propasti baš kao što su propali i prethodni.

Istorija će suditi ljudima koji su ga sklopili jednako strogo kao što je sudila onima koji su sklopili dogovore sa gospodinom Dodikom o Zakonu o Vijeću ministara, reformi policije i drugim pitanjima. Uprkos tome, ne mislim da Trumpovu administraciju čine ljudi koji su naivni ili slijepi kao ljudi koji su sklopili te dogovore. Bilo bi izuzetno nerazumno od gospodina Dodika i njegovih saveznika da istraju u retorici i postupcima koji prikazuju Trumpovu administraciju kao smiješnu. Predsjednik Donald Trump ne voli biti prevaren.

U kojoj mjeri ste kao ambasador smatrali da sankcije protiv Dodika i njegovih saradnika doprinose stabilnosti u BiH? Da li ovo ukidanje sankcija može biti tumačeno kao korak unazad u tom pogledu?

Svaka administracija kojoj sam služio, uključujući i prvu administraciju predsjednika Trumpa, koristila je sankcije kao sredstvo za unapređenje svojih vanjskopolitičkih ciljeva širom svijeta. I svaka američka administracija od 1995. godine koristila je sankcije za zaštitu i unapređenje američkih interesa u Bosni i Hercegovini. I imali su pravo što su to činili.

Mislim da sankcije ostaju važno sredstvo u američkom setu vanjskopolitičkih instrumenata za Bosnu i Hercegovinu. Isključivanje njihove upotrebe u potpunosti bilo bi jednako jednostranom razoružanju. To bi bilo nerazumno, zbog čega ne mislim da će ova administracija to učiniti. Vrijedi podsjetiti sve da je ova administracija upravo sankcionisala Rusiju.

Što se tiče toga da li ukidanje sankcija predstavlja korak unazad, mislim da to zavisi od toga kako će se događaji odvijati u narednih nekoliko mjeseci, ali nisam optimističan. Retorika gospodina Dodika, naročito njegove tvrdnje da ostaje predsjednik Republike Srpske i njegovi kontinuirani pozivi na poništavanje reformi ključnih za sigurnost, stabilnost i funkcionalnost BiH, ne obećavaju dobru budućnost.

U ovom trenutku ne vidim mnogo dokaza, barem u smislu onoga što gospodin Dodik govori i radi, da je odustao od svoje antidaytonske agende, ali mislim da je administracija još uvijek u poziciji da to promijeni ako misli ozbiljno u vezi sa pozivanjem gospodina Dodika na odgovornost.

Vaš mandat ambasadora SAD u BiH obilježila su vaša nastojanja da prenesete poruku State departmenta kako su neprihvatljive aktivnosti Milorada Dodika i režima iz Republike Srpske kojima se urušavaju institucije BiH i zagovaraju separatističke aktivnosti. Da li se ovo ukidanje sankcija Dodiku i ostalima može tumačiti i kao promjena američke politike prema BiH i zemljama Zapadnog Balkana? U kojem smjeru očekujete da bi ta politika mogla da se razvija?

Ne vidim javne dokaze da je ova administracija odustala od podrške Daytonskom mirovnom sporazumu ili teritorijalnom integritetu BiH. Mislim da je prerano govoriti o tome da li ukidanje sankcija najavljuje fundamentalnu promjenu u politici SAD. Možda je tako, a možda i nije.

Zavisi od toga šta će administracija sljedeće učiniti, uključujući i to da li će poduzimati korake da gospodina Dodika poziva na odgovornost i zaštiti Daytonski mirovni sporazum, BiH i državne institucije.

Gospodin Dodik i neki od njegovih pristalica očito vjeruju da ukidanje sankcija najavljuje promjenu u politici SAD, ali samo zato što to kažu, ne znači da su u pravu. Imaju dugu istoriju iznošenja lažnih tvrdnji o politici SAD.

Navešću jedan primjer. U raznim periodima, gospodin Dodik i njegove pristalice implicirali su ili tvrdili da Sjedinjene Države žele ukinuti Republiku Srpsku ili stvoriti unitarnu Bosnu i Hercegovinu. Ne postoji nijedan visoki američki zvaničnik iz bilo koje administracije, uključujući i Bidenovu administraciju, koji je javno tvrdio da je bilo šta od toga politika SAD.

Iskreno rečeno, gospodin Dodik sve je ovo izmislio kako bi uplašio građane u Republici Srpskoj, e da bi mogao ostati na vlasti i nastaviti se bogatiti na njihov račun. Šta je RS dobila od svega ovoga? Manje je prosperitetna i manje naseljena nego što bi inače bila danas, a, kao i ostatak BiH, što se tiče članstva u EU, što je nešto što stanovnici RS žele, dalje je od njega nego što bi inače bila.

Planovi koji ne vode nikuda, potaknuti dezinformacijama i utemeljeni na strahu, vode u ćorsokak, a tamo je gospodin Dodik, dosad, odveo RS. Sada RS ima priliku da promijeni kurs.

Dugo vremena nakon vašeg odlaska nije imenovan novi ambasador SAD u BiH, a trenutno BiH ima v.d. ambasadora SAD, da li je to neka poruka nove američke administracije i kakva?

Proces odabira, provjere i potvrđivanja američkih ambasadora ne funkcioniše kako treba, i tako je već duže vrijeme. Ovo je dvostranački problem, gdje su republikanci i demokrati podjednako krivi. Iskreno, neugodno je što Sjedinjene Države imaju poteškoća da urade nešto tako bazično kao što je imenovanje ambasadora.

Ne mislim da biste dosadašnje neimenovanje ambasadora u Bosni i Hercegovini trebalo da shvatite kao neku poruku sadašnje administracije. To je jednostavno pokazatelj, jedan od mnogih, da Sjedinjene Države treba da reformišu svoj proces imenovanja i potvrđivanja ambasadora.

Uprkos ovim problemima, nedavna odluka da se pošalje iskusni visokopozicionirani diplomata na čelo Američke ambasade kao otpravnik poslova pokazuje da administracija i State Department i dalje pokazuju visok nivo zabrinutosti za situaciju u BiH.

Period vašeg mandata su obilježile upozorenja State Departmenta oko malignog uticaja Rusije i Kine na političke odnose u BiH, a Dodik je svo ovo vrijeme neskriveno sarađivao i sa jednima i drugima. Par dana prije objavljivanja odluke o ukidanju sankcija, Dodik se po ko zna koji put sastao sa ruskim političkim vrhom. Koliko je sve ovo jedan u nizu aktivnosti gdje se širi geostrateški interesi prelamaju preko sudbina bslkanskih država i kako vi to tumačite?

Sasvim je očigledno da Rusija predstavlja sigurnosni izazov za Sjedinjene Američke Države i Evropu, uključujući i Zapadni Balkan. Trumpova administracija više je puta naglasila svoje nezadovoljstvo Rusijom, posebno njenim postupcima u Ukrajini. Kao što sam već spomenuo, nedavno je sankcionisala Rusiju.

Govorio sam ovo dok sam bio ambasador, a to je i danas istina, da Rusija nije zainteresovana da pomogne zemljama Zapadnog Balkana da osiguraju mirnu i prosperitetnu budućnost za svoje građane. Sjedinjene Američke Države jesu.

Podrška gospodina Dodika predsjedniku Putinu i njegovoj politici sebična je i kratkovida. Građani Republike Srpske već su platili ekonomsku cijenu za to. Ako mi ne vjerujete, pogledajte Rafineriju Brod i bezbroj drugih navodnih ruskih “investicija” u RS. Šta su one proizvele? Sigurno ne radna mjesta i ekonomski prosperitet za stanovnike RS.  Gdje je novac?

Što se tiče toga da li će same balkanske države ili Sjedinjene Američke Države i Rusija odlučivati o sudbini regije, mislim da je to pitanje koje je čvrsto u rukama balkanskih zemalja, njihovog političkog vođstva i njihovih građana.

Politički lideri BiH, bilo bošnjački, hrvatski ili srpski, često su krivili ljude koji nisu iz BiH za probleme u BiH kako bi izbjegli odgovornost za loše odluke koje su donijeli. Niko nije prisilio ove lidere da svoje političke i finansijske interese stave iznad interesa onih koje tvrde da predstavljaju. Niko ih nije prisilio da politiku straha i podjela stave iznad euroatlantskih integracija kao zajedničkog cilja.

Niko ih nije prisilio da se upuste u korupciju i otvorenu krađu koja hara zemljom. Oni imaju moć i samo su oni odgovorni za svoju retoriku i postupke. Krajnje je vrijeme da ih policija, tužioci i, što je najvažnije, birači, pozovu na odgovornost.

Koje potencijalne posljedice ova odluka može imati po princip integriteta i teritorijalnog jedinstva BiH, kako je predviđeno Daytonskim mirovnim sporazumom?

Kao što sam napomenuo u odgovoru na ranije pitanje, prerano je procjenjivati kako će ukidanje sankcija uticati na put kojim će ići BiH. Ako se ispostavi da je ovo još jedan u dugom nizu dogovora međunarodne zajednice osmišljenih da prikriju problem bez njegovog rješavanja, ako ne postoji ozbiljan i usklađen napor da se provede taj dogovor i ako se gospodinu Dodiku dozvoli da nastavi provoditi svoju antidaytonsku, separatističku agendu bez posljedica, onda to ne sluti na dobro za BiH.

Zabrinut sam zbog nedavne retorike gospodina Dodika i tvrdnji da je i dalje predsjednik Republike Srpske. On više nije predsjednik RS, što čak i Rusija priznaje. Ali opet, kao što sam ranije rekao, mislim da bi bilo nerazumno da vladajuća koalicija u RS ismijava Trumpovu administraciju. Ako to učini, samo će sebe moći kriviti za posljedice.

Definitivno su ovim ohrabreni zagovornici separatističkih ideja u BiH, otvoreno se spominje stvaranje trećeg entiteta… Koje su moguće posljedice na unutrašnjopolitičke odnose u BiH?

Težnja za secesijom ili teritorijalnom reorganizacijom BiH je opasna. SAD se dugo protive i jednom i drugom. Ako politika SAD ili međunarodne zajednice eksplicitno ili nenamjerno podstiče bilo koju od ovih ideja sada, to bi moglo imati strašne posljedice za BiH.

Ovo su jednostavne istorijske lekcije, ništa više. Ako tri glavna etnonacionalistička lidera u BiH nastave težiti destruktivnim ciljevima – separatizmu, ideji trećeg entiteta i unitarizmu – to bi bilo krajnje neodgovorno. Trebalo bi da teže politikama koje će dovesti do mirne i prosperitetne budućnosti za BiH unutar euroatlantske zajednice država, a ne politikama iz prošlosti koje su proizvele tako strašne posljedice za građane BiH.

Često se u analizama odluke o ukidanju sankcija govori o nekakvoj trgovini između Dodika i njegovih saradnika sa novom američkom administracijom. Vjerujete li vi u tako nešto? Šta bi to Dodik mogao ponuditi novoj američkoj administraciji i šta bi on mogao dobiti zauzvrat?

U penziji sam. Nisam bio uključen ni u kakve razgovore između ove administracije i zvaničnika iz RS ili onih koji navodno predstavljaju gospodina Dodika. Shodno tome, ne želim nagađati o tome šta je možda rečeno ili dogovoreno u tim razgovorima.

Sudeći po javno dostupnim informacijama, sadašnja administracija očekuje da se gospodin Dodik potpuno povuče iz politike i da RS prestane sa svojom težnjom za de facto, ako ne i de jure, nezavisnošću, kao i da prestane potkopavati Daytonski mirovni sporazum, Bosnu i Hercegovinu i njene institucije.

Mjere koje je 18. oktobra poduzela NSRS bile su pozitivan korak u pravom smjeru, ali same po sebi nisu dovoljne. Potezi NSRS nisu “samoprovodivi”, nego ih zvaničnici RS moraju poštovati i provoditi, a na toj provedbi moraju insistirati američki zvaničnici kako bi se osigurao bilo kakav dogovor, ako je to prava riječ, koji su SAD prihvatile.

Dozvolite mi da navedem dva konkretna primjera onoga što mislim: RS sada mora provesti presude Ustavnog suda BiH koje je do sada odbijala provesti i mora imenovati sudije u Ustavni sud BiH. EU je takođe u pravu kada očekuje da Narodna skupština RS poništi i druge neustavne zakone i zaključke.

Dodikovi lobisti u SAD, poput Roda Blagojevicha i Caroline Wren nazivaju Dodika “hriščanskim vođom” i najavljuju kako se “srpski i hrvatski hriščani mogu nadati novim autonomijama u BiH”. Dodik je posljednjih mjeseci upadljivo targetirao političare u Sarajevu kao zagovornike islamske BiH, predstavljajući sebe kao hriščanskog zaštitnika ugroženih Srba ali i Hrvata. Da li vi kao neko ko je dosta vremena proveo u BiH tako doživljavate Dodika i da li se politički odnosi u BiH zaista svode na sukob hriščanstva i islama? Kakvu to autonomiju mogu očekivati “srpski i hrvatski hriščani” u BiH?

Ne, ne mislim da se odnosi unutar BiH mogu svesti na “sukob civilizacija” samo zato što određeni lideri žele to tako predstaviti ili plaćati strance da to rade. Ne volim i nikada nisam prihvatio politiku identiteta, ni u Bosni i Hercegovini ni bilo gdje drugdje.

Kada sam bio ambasador, više puta sam rekao da je greška prihvatati tvrdnje političkih lidera da su oni avatari određene etničke grupe ili religije. Gospodin Dodik nije predstavnik svih Srba ili pravoslavaca ništa više nego što je gospodin Čović predstavnik svih Hrvata ili svih katolika, ili gospodin Izetbegović predstavnik svih Bošnjaka ili svih muslimana.

Ovi lideri tvrde drugačije kako bi se zaštitili od odgovornosti i odvratili birače od odluka koje njihove političke i finansijske interese stavljaju iznad interesa njihovih birača. Moje iskustvo s javnošću u BiH bilo je upravo suprotno. Građani BiH nisu puni mržnje koju prečesto čujete u retorici političkih lidera zemlje. Oni su dobri ljudi koji žele bolji život za sebe, svoju djecu i unuke. Zaslužuju lidere koji će im to omogućiti.

Koliko takav narativ o “hriščanskim zaštitnicima” i “agresivnim islamistima”zaista doprinosi većoj podršci nove američke administracije za Dodika, a vjerovatno i za Čovića?

Kao što sam napomenuo u odgovoru na ranije pitanje, nisam bio uključen ni u jednu od internih diskusija sadašnje administracije o politici SAD prema Bosni i Hercegovini. Dakle, nisam u prilici da procijenim koji su faktori uticali ili utiču na donošenje odluka Trumpove administracije. Kao što ste napomenuli u svom ranijem pitanju, svakako je istina da ljudi izvan administracije iznose argumente o BiH na osnovu svjetonazora “sukoba civilizacija”.

Kao što sam rekao, ne mislim da ovo odražava stvarnost unutar BiH. U najboljem slučaju, to odražava sebičan i destruktivan narativ kojeg nude neki politički lideri zemlje. Više mržnje i podjela neće osigurati mirnu, prosperitetnu budućnost za Bosnu i Hercegovinu i njene građane, niti će osigurati ključni strateški interes Sjedinjenih Država u zemlji ili regiji – očuvanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.

Tokom vaše mandata na poziciji ambasadora u BiH nerijetko ste trpili vulgarne uvrede Dodika i njemu bliskih saradnika, mada tu nisu mnogo zaostajali ni pojedini političari iz Sarajeva. Kako na vas lično sve ovo djeluje jer ste vi ipak tek onaj koji ima zadatak da provodi politiku svoje zemlje ?

Takve stvari idu uz taj posao. Morate imati debelu kožu da biste bili ambasador, i nikada nisam dozvolio da me uznemire uvrede gospodina Dodika ili bilo koga drugog. Iskreno, kada bi politički lideri u Bosni i Hercegovini odlučili odgovoriti na naše iznošenje činjenica uvredama ili lažima, to mi je ukazivalo da pogađamo u srž stvari i da svoj posao radimo kako treba.

Tokom mog boravka u Bosni i Hercegovini, ni Ambasada ni ja nikada nismo poistovjećivali političke lidere zemlje s njenim građanima. Kritikovali smo gospodina Dodika, gospodina Čovića, gospodina Izetbegovića i druge kada je to bilo opravdano. Naše kritike bile su suštinske, a ne lične. Zaista nikada nismo kritikovali niti napadali Bošnjake, Hrvate, Srbe ili građane kao grupu.

Moje iskustvo je da su ljudi u BiH dobri ljudi, koji žele ono što ljudi svuda žele: mirnu, prosperitetnu i demokratsku budućnost za sebe, svoju djecu i unuke. Retorika, ponašanje i korumpiranost političkih lidera zemlje koji tu budućnost dovode u opasnost loše se odražavaju na same lidere, a ne na građane BiH.

Ovih dana se najavljuje odlazak Christiana Schmidta, koji je zajedno sa vama često bio na meti Dodika i njegovih pristalica, a spominje se i moguće gašenje OHR-a. Kako bi se, prema vašem mišljenju, takva odluka mogla odraziti na Bosnu i Hercegovinu i stabilnost u regiji?

Kada je 2008. godine utvrđen program 5+2 kao uslov za zatvaranje OHR, što je nešto na čemu sam radio, međunarodna zajednica mislila je da će za Bosnu i Hercegovinu biti relativno lako da provede taj program. Mislili smo da će se OHR zatvoriti u roku od nekoliko godina. To se nije dogodilo jer su politički lideri donijeli odluku da slijede destruktivne etnonacionalističke agende umjesto da rade zajedno na izgradnji bolje budućnosti za građane BiH. Gledajući unazad, međunarodna zajednica trebalo je da ovo predvidi ili barem da reaguje ranije kada je bilo jasno da se stvari ne odvijaju onako kako smo očekivali.

Iskreno, mislim da je međunarodna zajednica pogriješila što se povukla iz svoje vodeće uloge u BiH nakon 2008. godine. Takođe smo previše vjerovali u transformativnu moć procesa pristupanja EU. Mogu razumjeti zašto. Taj proces i proširenje NATO donijeli su zapanjujuće pozitivne rezultate za mnoge zemlje u Evropi, ali Poljska i Češka nisu Bosna i Hercegovina.

EU to nije prepoznala, pa nije prilagodila svoj pristup političkoj realnosti u BiH. Što je još gore, u više navrata sklapani su dogovori s etnonacionalističkim političkim liderima zemlje koji su pogoršali stvari, a potom najavljivani kao “napredak”. Sjedinjene Američke Države, posebno tokom Obamine administracije, upustile su se u istu samoobmanu jer se to poklapalo s njihovim ciljem smanjenja uloge SAD u BiH i na Zapadnom Balkanu.

Bio je u istoriji BiH jedan period, prije otprilike deceniju, kada je efektivno bila bez visokog predstavnika. To nije bila krivica visokog predstavnika. To je bio namjeran odraz strategije međunarodne zajednice za ovaj period, koju sam upravo opisao. I nije baš dobro funkcionisala. Nažalost.

Ali smo naučili ili je trebalo da naučimo da visoki predstavnik mora djelovati često da bi obavio posao koji mu je naložen Aneksom 10. To je nažalost tako, ali tu smo gdje jesmo zbog retorike i postupaka lokalnih političkih lidera. Djelovanje visokog predstavnika će ljude učiniti nesretnima, posebno etnonacionaliste, ali opet, to ide uz taj posao. Ponekad će to razočarati dijelove međunarodne zajednice.

Ali stvar je u tome što visoki predstavnik ne postoji da bi izvršavao naredbe jedne etničke grupe ili članova Vijeća za provedbu mira. Nikada nije bio posao visokog predstavnika da stvara „građansku državu“, šta god taj termin značio; visoki predstavnik ne može mijenjati Daytonski ustav.

Posao visokog predstavnika je da provodi Daytonski mirovni sporazum i brani Bosnu i Hercegovinu i njene institucije. Ako danas u međunarodnoj zajednici vlada mišljenje da to više nije potrebno, da visoki predstavnik treba da sjedi u svojoj kancelariji i ništa ne radi, ili da ne treba da koristi bonske ovlasti osim kada su one „jedino preostalo rješenje“, fraza koja je oduvijek značila „nikada“, onda bi međunarodna zajednica trebalo da zatvori OHR nakon što OHR učini ono što je potrebno da osigura ispunjenje programa 5+2.

Ne treba nam još jedna decenija samoobmane unutar međunarodne zajednice u vezi s njenom politikom prema Bosni i Hercegovini.

Da li su vas nakon odlaska iz BiH kontaktirali iz nove američke administracije i tražili vaše mišljenje o političkim odnosima u BiH?

Ne, penzionisao sam se nakon povratka u Sjedinjene Američke Države. Znao sam da će moj mandat kao ambasadora isteći u februaru 2022. godine, i nakon što sam završio mandat u BiH i 34 godine službe u State Departmentu, bio sam spreman započeti novo poglavlje u svom životu.

Kakav je stav ostalih političara u SAD oko situacije u BiH kao i ove odluke o ukidanju sankcija?

Nije moje da govorim u ime drugih američkih političara o njihovim stavovima o situaciji u BiH ili odluci administracije da ukine sankcije. Oni mogu govoriti sami za sebe, a neki od njih i jesu. Primjećujem da je senatorica Shaheen iznijela svoje stavove o svemu ovome, a ona je veliki prijatelj vaše zemlje.

Šta bi po vašem mišljenju trebale biti naredne strategije za SAD i zapadne partnere u BiH kako bi se osigurala dugoročna posvećenost načelima demokracije, vladavine prava i suzbijanja korupcije u entitetima i državnim institucijama?

Mislim da je važno početi s političkom realnošću u BiH kakva ona jeste, a ne onakvom kakvom bi kreatori politika željeli da ona bude. I to treba biti usklađeno s pažljivo promišljenim pogledom na državne interese. Ako vjerujete, kao što ja vjerujem, da je interes Amerike očuvanje teritorijalnog integriteta BiH i ako takođe imate jasno razumijevanje realnosti na terenu, dobra politika bi prirodno trebalo da proizađe iz toga, uključujući i način na koji pristupate retorici i postupcima etnonacionalističkih političkih lidera u BiH. Možda želite lokalna rješenja ili lokalnu odgovornost, što je razumljivo i svakako bi trebalo biti cilj, ali ako se ne kontroliše ili ne kanališe, etnonacionalistička lokalna odgovornost neće donijeti rezultate koji su u skladu s interesima Zapada.

I budimo do kraja iskreni ovdje, razumijevanje realnosti na terenu takođe znači razumijevanje onoga što nije moguće u BiH, svakako ne sada ni u doglednoj budućnosti. Nerealno je tražiti od ljudi da odustanu od svojih etničkih identiteta ili smatrati nerazumnim strahove ljudi koji su zabrinuti da će izgubiti njih ili zaštitne mehanizme koji su za njih predviđeni Daytonskim mirovnim sporazumom.

BiH je divna zemlja s bogatom multietničkom tradicijom, što je nešto što treba prigrliti, ali njena istorija je takođe komplikovana i opterećena. Razdvajanje, podjele i beskrajne blokade nisu odgovori na politički izazov koji to predstavlja, ali to nisu ni unitarizam ni potpuna vladavina većine.