Koliki je uticaj imao najbolje svjedoči i činjenica da ga je France Football 2010. godine proglasio najboljim igračem PSG-a svih vremena i najboljim stranim igračem u Ligi 1 svih vremena. Dakako, riječ je o Safetu Sušiću.
Danas 70-godišnji Sušić igračku karijeru je započeo u Krivaji iz Zavidovića, gdje je već sa 16 godina počeo igrati u prvoj momčadi, a tokom profesionalne karijere branio je boje triju klubova, FK Sarajeva, PSG-a i francuskog Red Stara.
Sušić je kao igrač bio nevjerovatan dribler, imao je nisko težište, kao primjera i Lionel Mesi, a po stilu igre, dodavanjima i golovima, zaista vrijedi poređenje kako je Sušić, Messi prije Mesija.
je, isto kao isto kao i njegov brat Sead fudbal počeo igrati u Krivaji, da bi se potom braći razišli putevi, jedan je otišao u Crvenu zvezdu, a drugi u Sarajevo. U Sarajevu Safet je proveo sve vrijeme dok je igrao u bivšoj SFRJ, a tome je bilo tako jer, kako kaže, bilo mu je predobro da ode, i to u pogledu društvenog života i opšteg zadovoljstva.
Brat mu dao nadimak
Tokom sezone 1979/1980. godine Sušić je bio najbolji strijelac bivše jugoslavenske prve lige s postignutih 17 golova, a do kraja igranja u klubu s Koševa postigao je oko 250 golova u 350 utakmica, a neki su skloni i podatku kako je Pape postigao preko 400 golova za Sarajevo.
Inače nadimak Pape Safet je dobio od starijeg brata Seada, koji nije znao kao mali izgovoriti Safet i svog mlađeg brata je zvao Papet sa jedva čujnim slovom t. Onda su svi prihvatili taj nadimak i velikan iz Zavidovića je kao mali postao Pape i planetarno poznat po tom nadimku.
U doba dok je Sušić igrao u SFRJ vrijedila je odredba kako igrači smiju u inostranstvo s napunjenih 28 godina, a kada je ispunio tražene uslove Safeta su tražili veliki klubovi, potpisao je predugovor s Interom iz Milana, ali tada se umiješao Torino koji je dao bolju ponudu, a Pape ju je prihvatio, no nakon žalbe Intera fudbaler je dobio jednogodišnju zabranu dolaska u Italiju.
Priznanje France Footballa
No nakon toga javlja se PSG, koji je tek bio u povojima kao klub, a dolaskom Safeta Sušića 1982. godine osvojili su svoj prvi naslov prvaka u istoriji i Kup, a i u Parizu smatraju Saftea najboljim igračem koji je ikad igrao za klub, a sigurno je najbolji strani igrač koji je ikad nastupao za Parižane.
Sušić je proglašen dva puta najboljim igračem lige, 1979. godine one jugoslavenske, a 1983. godine proglašen je za najboljeg stranog igrača u Francuskoj, a francuski fudbalski časopis „France Football” uvrstio ga je na listu 10 najboljih evropskih igrača 1979. godine.
Safet je krijeru završio 1992. godine u francuskom Red Staru, u dobi od 37 godina, a nakon igračke karijere odmah je otišao u trenerske vode, u kojima je isto bio dosta uspješan, a osvojio je Turski Superkup s Akhisar Belediyesporom i prvi je trener koji je BiH plasirao na međunarodno takmičenje.
“Ne sam Safete”
Za reprezentaciju bivše Jugoslavije Sušić debitira 1977. godine u Budimpešti, utakmicom protiv Mađarske, na kojoj je postigao dva gola, a prvi hat-trick za reprezentaciju postiže protiv Rumunije u Bukureštu. Još jedan hat-trick postiže u utakmici protiv Italije, odigranoj 1978. godine u Zagrebu te nedugo nakon toga još jedan protiv tadašnjeg svjetskog prvaka Argentine u Beogradu. Sušić je za reprezentaciju SFRJ odigrao 51 utakmicu i postigao 21 pogodak u periodu od 1977. do 1990. godine.
Jedna od brojnih anegdota sa Sušićem je i utakmica Jugoslavije protiv Bugarske na Poljudu, koju je komentarisao legendarni Mladen Delić, koji je u jednom trenutku kada je Safet uzeo loptu i krenu u dribling uzviknuo: ‘Ne sam Safete’.
O Safetu Sušiću svi koji su igrali s njim i oni koji su ga trenirali govore uvijek isto, a to je kako je Pape najtalentiraniji fudbaler s kojim su ikad radili.
– Ćiro je trenirao svjetske igrače, ali je Safet Sušić neponovljiv, jedan i jedini. On je bio umjetnik – rekao je o Sušiću Ćiro Blažević, a legendarni napadač Darko Pančev je jednom o Sušiću izjavio:
– Činilo mi se da bismo mi ostali igrači trebali platiti da igramo u istoj ekipi s Papom. Bio je bogatstvo za svaki napad. Pasovi su bili nevjerovatni. Nekada bi me lopta pogodila a da je nisam bio svjestan. Fantastičan igrač – rekao je.
Za njega nema razlike
Trenersku karijeru započeo je 1995. godine u Cannesu. Vodio je Istanbulspor, Al Hilal, Koniaspor, Ankaraspor, reprezentaciju Bosne i Hercegovine, Evian, Alaniaspor i posljednje Akhisarspor 2018. godine. Danas uživa u zasluženoj penziji. Svojevremeno je kao izbornik BiH rekao:
– Za mene nema Srba, Hrvata i Bošnjaka i svi su jednaki. Uvjeravam vas da u mom timu vladaju odlični odnosi i igraju najbolji, bez obzira na etničku pripadnost – istakao je on, prenosi Dnevno.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.