Nova pjesma „Moje“ za Maju Milinković predstavlja jedno od njenih najintimnijih umjetničkih poglavlja. Inspirisana romanom „Derviš i smrt“ Meše Selimovića, pjevačica za „Dnevni avaz“ ističe da pjesma govori o prihvatanju života, gubitaka i spoznaji da mir dolazi tek onda kada prestanemo pokušavati zadržati sve što volimo.
- 'Moje' govori o trenutku kada shvatimo da smo mi sve u svemu i da je istovremeno sve u nama. Kada nestane granica između onoga što zovemo 'ja' i onoga što zovemo 'svijet', nestaje i potreba da bilo šta zadržimo po svaku cijenu. Ako sam se u njoj ogolila, ogolila sam se na isti način na koji to činim u svakoj svojoj pjesmi, bez skrivanja iza trendova i poza. Možda je upravo u tome sloboda – kazala je Milinković.
Između svjetova
Spot za pjesmu, kako kaže, donosi priču o čovjekovom putovanju kroz ljubav, sjećanja i prihvatanje. Topole, vrane i stih „Sarajevo moje“ simboli su njenog grada, mladosti i svega što ju je oblikovalo, zbog čega publika u pjesmi lako pronalazi i vlastita sjećanja.
Govoreći o svom muzičkom identitetu, Milinković ističe da danas više nego ikada osjeća da je pronašla vlastiti put. Projekt „Fadolinka“, spoj sevdaha i portugalskog fada, nastao je prirodno, iz potrebe da spoji dva svijeta koja jednako nosi u sebi.
Milinković: Nikada nisam željela birati između sevdaha i fada. Ustupljena fotografija
- Nikada nisam željela birati između sevdaha i fada, između Sarajeva i Lisabona. Oboje su me oblikovali i prirodno je bilo da ih spojim u vlastitom izrazu. Tako je nastala 'Fadolinka'. Ne doživljavam je kao muzičku formulu ili projekat, nego kao prostor u kojem mogu biti potpuno svoja. Što više prolaze godine, sve manje razmišljam o žanrovima, a sve više o istini, emociji i priči koju želim podijeliti sa publikom. Možda je upravo to autentičnost, trenutak kada više ne pokušavate pripadati nečemu, nego jednostavno jeste ono što jeste – ističe Milinković.
Dodaje da ju je život između Portugala i Bosne dodatno približio vlastitim korijenima. Iako joj je Lisabon donio novi pogled na svijet, upravo joj je udaljenost pomogla da još jasnije osjeti koliko su Sarajevo, sevdah i bosanski jezik duboko dio njenog identiteta.
- Portugal mi je dao mnogo, novi jezik, novu muziku, nova prijateljstva i jedan drugačiji pogled na svijet. Ali upravo me je život u Lisabonu još više približio Bosni. Shvatila sam koliko su duboko u meni Sarajevo, sevdah, jezik, ljudi i uspomene. Danas ne osjećam da moram birati između ta dva svijeta. Naprotiv, osjećam se privilegovano što mogu živjeti i stvarati između njih. Fado me naučio da bolje razumijem sevdah, a udaljenost od Bosne pomogla mi je da još jasnije vidim vlastite korijene. Na kraju, shvatila sam da dom nije samo mjesto, nego i ono što nosimo sa sobom. Bez obzira na to, ja ne mogu bez Sarajeva. Ono je dio mog identiteta, moje muzike i mog unutrašnjeg svijeta. Gdje god da odem, Sarajevo ide sa mnom, a ja mu se uvijek vraćam – rekla je Milinković.
Milinković: Gdje god da odem, Sarajevo ide sa mnom. Ustupljena fotografija
Privatni život
Iako privatni život rijetko iznosi u javnost, Milinković priznaje da bez ljubavi ne može zamisliti ni život ni umjetnost. Kaže da su upravo emocije, odnosi i životna iskustva oblikovali njene pjesme, ali i nju kao ženu i umjetnicu.
Govoreći o sreći i emotivnom miru, ističe da danas ne vjeruje u trajno stanje sreće, nego u mir, zahvalnost i sposobnost da čovjek bude prisutan u vlastitom životu. Upravo zato, kako kaže, danas mnogo bolje poznaje sebe, svoje granice i vlastite emocije.
- Ne vjerujem u trajno stanje sreće. Vjerujem u mir, zahvalnost i sposobnost da budemo prisutni u vlastitom životu. Danas sam mnogo mirnija nego što sam bila prije deset ili dvadeset godina. Bolje poznajem sebe, svoje granice, svoje želje i svoje strahove. To ne znači da nemam teške dane, nego da ih drugačije doživljavam. Kada je riječ o ljubavi, vjerujem da je ona jedna od najljepših sila koje čovjek može doživjeti. A da bismo je istinski živjeli, potrebno je prvo naučiti biti dobro sa samim sobom. Danas mogu reći da živim život koji osjećam kao svoj, a to je za mene veoma blizu sreće – kaže Milinković.
Milinković: Danas mogu reći da živim život koji osjećam kao svoj, a to je za mene veoma blizu sreće. Ustupljena fotografija
Dodaje da ljubav za nju nije samo partnerski odnos, nego mnogo širi osjećaj povezanosti s ljudima, muzikom i životom. Uprkos tome, jedan dio privatnosti i dalje ljubomorno čuva za sebe, smatrajući da upravo ono što ne dijelimo sa svijetom često ima najveću vrijednost.
Govoreći o ljubavi na daljinu i izazovima umjetničkog života, priznaje da nomadski način života nije uvijek jednostavan, ali da prava povezanost može opstati uprkos kilometrima i različitim putevima.
- Ne znam da li sam emotivno stabilna osoba, ali znam da danas bolje poznajem sebe nego prije. Nikada nisam bježala od svojih emocija. Naprotiv. One su me oblikovale kao ženu, kao čovjeka i kao umjetnicu. Sve dok ovo srce kuca u grudima, želim da osjećam. Da volim, tugujem, radujem se, čeznem i budem dirnuta životom. Onog dana kada to prestanem, smatrat ću se umrlom. Umjetnički i nomadski način života sigurno donosi izazove svakom odnosu. Putovanja, udaljenosti i neizvjesnost nisu uvijek jednostavni. Ali vjerujem da ljubav može opstati tamo gdje postoji dovoljno povjerenja, slobode i međusobnog razumijevanja. Ne tražim ljubav koja će me sputavati niti mijenjati. Vjerujem u onu koja nam dopušta da budemo ono što jesmo – poručila je Milinković.
Zdravstveni problemi
Otkrila je i da je tokom rada na pjesmi „Moje“ najveći izazov bio zdravstveni problem zbog kojeg je više puta morala odgađati snimanje vokala, jer glas nije zvučao onako kako je željela. Uprkos tome, danas smatra da ju je cijeli proces naučio strpljenju i prihvatanju da neke stvari dolaze tek u pravom trenutku. Pred njom su novi koncerti i nastavak rada na albumu „Fadolinka 3.0“, projektu koji opisuje kao jedno od najvažnijih poglavlja svoje karijere.
