Politika prisilne regrutacije promijenila je tok građanskog rata u Mjanmaru, u kojem su dosad hiljade ljudi ubijene, a milioni raseljeni. U mnogim dijelovima zemlje, pobunjenici – koji su do prije dvije godine osvajali teritorije i nanosili teške poraze vojnoj hunti – sada su u defanzivi i povlače se pred vojskom koja je 2021. preuzela vlast od demokratski izabrane vlade i zatvorila njenu liderku Aung San Su Ći.
Prošli su osnovnu obuku od četiri mjeseca, poslije čega su poslati na front u državi Karen. I ko zna šta bi bilo sa njima da jedne noći nisu odlučili pobjeći. Međutim, naišli su na borce Narodnih odbrambenih snaga (PDF) i ostali su sa njima, jer ih "tretiraju kao braću, a ne kao strance".
"Prisilna regrutacija je postala glavni izazov za nas na bojnom polju jer vojska sada može stalno popunjavati svoje redove. Mi, iako imamo tehnološke i intelektualne prednosti, imamo veoma ograničene resurse. Ne možemo nabaviti potrebne komponente koliko želimo, niti možemo lako regrutovati nove borce kao vojska", objasnio je Ko Kaung, komandant bataljona PDF-a.
On i njegovi ljudi preuzeli su kontrolu nad Hpapunom, gradom u državi Karen i velikom vojnom bazom, prije dvije godine. Međutim, dronovi hunte i čak 2.000 vojnika, koji su mnogo bolje naoružani od pobunjeničkih snaga, sada napreduju ka ovom gradu.
Ruska zračna podrška i promjena taktike hunte
Nisu problem samo regruti. Da Va, drugi komandant PDF-a, tvrdi i da se taktika promijenila i da je hunta, otkako je potpisala sigurnosni sporazum sa Rusijom, dobila i jaču zračnu podršku. Prema njegovim riječima, hunta sada ima prednost "i u pogledu tehnologije i količine" kada su u pitanju dronovi, što potvrđuje i Ko Kaung.
"Opasnost od (dronova) definitivno raste. Bilo bi nam lakše da i mi imamo ometače. Sve zavisi od toga koliko efikasno se možemo suprotstaviti njihovim napadima dronovima."
Kina ograničava isporuke oružja
Pored svega toga, tu su i primirja u kojima je Kina – koja je uložila milijarde u Mjanmar i eksploatiše rijetke minerale u državama Karen i Kačin – učestvovala u pregovorima sa nekoliko pobunjeničkih grupa, dok istovremeno ograničava isporuke oružja i municije snagama otpora.
Kako kaže Kjar Soe, komandant voda koji je ranjen kada je nagazio na minu, veliki problem je i nedostatak oružja i municije.
"Vratit ću se u borbu. Na ovaj ili onaj način borit ću se do samog kraja jer povratak kući više nije opcija za mene", poručio je Soe iz bolničkog kreveta.
Mjanmar je, inače, zemlja sa najviše mina na svijetu – 745 ljudi poginulo je ili ranjeno u eksplozijama mina, a četvrtina su bila djeca.
"Moramo se suprotstaviti diktaturi"
Dr. Saung vodi poljsku bolnicu u kojoj se oporavlja ranjeni pobunjenik, a ona se sastoji od nekoliko koliba napravljenih od bambusa i drveta. Operaciona sala radi na solarnu energiju ili rezervni generator, dok je budžet minimalan. Bolnici nedostaje novca i zaliha, a nema ni ambulantna kola, piše BBC.
Ipak, dr. Saung, koji je nekada služio u vojsci i proveo 19 godina na vojnoj akademiji, ostaje odlučan da motiviše mlade pobunjenike koji dolaze kroz njegova vrata da nastave borbu.
"Prvo im kažem da sada vodimo ovu revoluciju jer prethodne generacije nisu ispunile tu odgovornost, a drugo – ako mladi sada ne odluče da se suprotstave diktaturi, jednog dana, kada ostare kao mi i više ne mogu trpiti ugnjetavanje, možda će i oni morati uzeti oružje ili se pridružiti nekom drugom pokretu otpora", naglasio je ljekar.
