Dr. Lejla Gurbeta Pokvić: Nauka je resurs i pametno ulaganje, a ne trošak
Drugačiju sliku donosi Dr. Lejla Gurbeta Pokvić, direktorica naučno-istraživačkog instituta iz Sarajeva, alumna Univerziteta u Sarajevu i nova članica Svjetske akademije nauka i umjetnosti (WAAS), izabrana među samo 19 novih članova u svijetu u 2025. godini.
Cijelu karijeru izgradila je u Bosni i Hercegovini, ali u relevantnim međunarodnim okvirima, i zato vrlo jasno sagledava domaće izazove. "Znanje i inovacije su resurs ekonomskog napretka, a ne trošak", njena je ključna poruka.
Zašto ističete institucije, industriju i inovacije kao tri ključne oblasti?
Institucije, industrija i inovacije jesu osnov razvoja, ali njihovo značenje se danas mijenja. Svijet se ubrzano transformiše. Nove tehnologije omogućavaju masovnu dostupnost podataka, predikciju ishoda procesa i automatizaciju odluka. Više ne možemo posmatrati društvene oblasti kao zasebne cjeline. Ekonomija, zdravstvo, obrazovanje i industrija funkcionišu kao jedinstven sistem. Živimo u vremenu institucionalizacije inicijativa vještačke inteligencije u javnom sektoru i globalnih okvira koji mijenjaju način donošenja odluka. Pitanje više nije da li ćemo povezati institucije, industriju i inovacije, nego kako ćemo ih povezati. Samo tako možemo osigurati slobodu čovjeka, očuvanje planete i unapređenje zdravlja. Upravo to predstavlja quadruple helix – model gdje država, industrija, nauka i društvo zajedno kreiraju održive promjene. Mi kasnimo, kao i obično, ali imamo priliku da se pozicioniramo i uskladimo sa trendovima, ali moramo početi više raditi na tom polju.
Kako to izgleda u praksi, recimo kroz industrijski stub?
Ovi izazovi stoje i pred industrijom u Bosni i Hercegovini. Ključ za njihovo prevazilaženje je efikasno korištenje postojećih resursa i dostupnih mehanizama pristupa. Kompanije sve više koriste vještačku inteligenciju u poslovanju, a za treniranje tih modela potrebni su napredni računarski resursi. Bosna i Hercegovina već ima pristup mreži superračunara kroz EURO HPC inicijativu. To znači da naše kompanije mogu razvijati rješenja ravnopravno s onima u Evropskoj uniji.
Kroz Nacionalni centar kompetencija za računarstvo visoke performanse (HPC), EU pruža sistemsku podršku našoj državi – ne samo kroz tehnologiju, već i kroz razvoj stručnih vještina i institucionalnih kapaciteta. Upravo ti kapaciteti biće ključni za budući razvoj digitalne i zelene ekonomije u Bosni i Hercegovini. To nije vizija budućnosti, nego realnost koju industrija, nauka i institucije grade zajedno. Kompanije moraju prepoznati šta se dešava u svijetu, te shvatiti da i mi u BiH imamo resurse koji im mogu pomoći da zadrže ili izgrade vlastitu konkurentnost.

Šta podrazumijevate pod inovacijama?
Inovacije se danas ne mjere samo po broju novih ideja, nego po tome koliko nove vrijednosti stvaraju za društvo i ekonomiju. To znači da inovacija nije ograničena na jedan sektor ili disciplinu. Inovacija je i način rada – otvoren, povezan i fokusiran na rezultate. Ona predstavlja ključni dio quadruple helix modela, jer pokazuje kako nauka i društvo zajedno stvaraju novu vrijednost koja je vidljiva odmah.
Gdje je uloga institucija u svemu tome?
Posmatrajte ovo u kontekstu jasne perspektive: Bosna i Hercegovina danas ulazi u fazu u kojoj fokus više nije na čekanju vanjske podrške, već na vlastitom stvaranju rješenja i preuzimanju odgovornosti za razvoj. Bez jasnih institucionalnih okvira nema napretka. Ali institucije nisu apstraktan aparat, već ljudi koji u njima rade i odluke koje ti ljudi donose. Zbog toga se razvoj ne može svesti samo na “državu” kao sistem, već na društvo i pojedince koji ga pokreću. Aparat može stvoriti osnovu – standarde interoperabilne e-uprave, sigurnost podataka, digitalne potpise – ali stvarna vrijednost nastaje tek kada ljudi te alate usvoje, kombinuju i dalje razvijaju. Elektronske usluge nisu kraj procesa nego početna tačka. Nauka, industrija i građani mogu ih pretvarati u nove modele i koristiti ih za stvaranje dodatne vrijednosti.
To je perspektiva koja kod nas još uvijek nije dovoljno prisutna, ali je vrlo naglašena u radu Svjetske akademije nauka i umjetnosti (WAAS) čiji sam član. WAAS okuplja istaknute naučnike, mislioce i lidere koji posmatraju procese cjelovito i uvijek stavljaju čovjeka u središte. Naučnici analiziraju, kritički promišljaju, sumnjaju i eksperimentom dolaze do novih rješenja, a upravo takav pristup otvara prostor promjenama. Velike transformacije nikada ne dolaze brzo – ni Einsteinova teorija relativiteta nije odmah prihvaćena. U početku je nailazila na otpor, a tek kasnije je postala temelj nove epohe. Tako je i sa današnjim transformacijama. Uvođenje digitalnih tehnologija u institucije i industriju proces je koji traži vrijeme, povjerenje i spremnost ljudi da prihvate novo.
Napredak zavisi od društva – od spremnosti naših ljudi da prepoznaju, prihvate i dalje razvijaju rješenja koja se već nude. Kada se to dogodi, aparat prestaje biti sam sebi svrha i postaje osnova za nove vrijednosti koje stvaraju ljudi, zajednice i cijelo društvo.
Kako se sve to uklapa u širu viziju Bosne i Hercegovine?
Bosna i Hercegovina je već jednom imala iskustvo u kojem je znanje bilo direktno pretvarano u industrijsku i ekonomsku vrijednost. To iskustvo je dokaz da se nauka može pozicionirati kao operativni resurs razvoja, a ne kao sporedna podrška. Danas vidimo sve više naših stručnjaka izvan zemlje koji žele ulagati svoje znanje, energiju i kontakte ovdje. To je intelektualni kapital koji još uvijek nije dovoljno uključen u procese, a mogao bi ubrzati razvoj i povezati nas snažnije sa svijetom.
Međunarodna konferencija CMBEBIH je jedan od prepoznatih primjera takvog pristupa – događaj sa snažnim naučnim kredibilitetom čije se publikacije objavljuju u Springeru i koji uživa podršku organizacija poput IFMBE-a, EAMBES-a, EIT-a i UNESCO-a. Na konferenciji se prezentiraju i drugi procesi i projekti, poput EUROCC4SEE – napredni računalni kapaciteti, digitalni inovacijski hubovi i aktivnosti u vezi sa EU agendom izgradnje vještina (Pact for skills).

Pozivaju sve da dođu u Sarajevo od 11.9.-13.9., da učestvuju i da budu dio tog procesa. Jer upravo kroz ovakve inicijative vraćamo nauci status operativnog resursa i gradimo novu sliku Bosne i Hercegovine u globalnim okvirima.