Konak, zgrada koja šapuće historiju Sarajeva: Ovo je njegova priča

Na Bistriku, u sjenama starih lipa i podno Trebevića s kojeg se razlijeva kao na razglednici, stoji Konak, zgrada koja ne govori glasno, ali svaki njen zid, prozor i stepenik čuvaju tihe priče Sarajeva. Okružena je znamenjima prošlosti: s jedne strane Careva džamija, s druge Akademija nauke i umjetnosti, dok se Franjevačka i ulica Konak poput vremenskih niti protežu oko nje. Mjesto na kojem danas stoji ova rezidencija bilo je svjedok smjene careva, kraljeva i predsjednika, a njene sobe osjećale su i svečene trenutke i potmule jeke ratova.

Dom moći, sjedište vlasti i ogledalo epohe

Naziv Konak dolazi iz turskog jezika i znači dom, palača, prenoćište. No sarajevski Konak nikada nije bio obična kuća, on je bio centar odlučivanja, rezidencija sultanskih namjesnika, sjedište vlada i kraljeva, pa čak i privremeno utočište carskog para čiji je atentat potresao svijet i pokrenuo Prvi svjetski rat. Njegova lokacija je sama po sebi simbolična. Nalazi se između zgrade Akademije nauka i umjetnosti i zgrada Zajedničkog štaba Oružanih snaga na zapadu i Careve džamije na sjeveru, crkve svetog Ante na jugu i zgrade nekadašnje ćilimare u kojoj danas ovdje ima svoje sjedište japanska ambasada, između ulice Konak i Franjevačke, koja spaja duhovno, svjetovno i urbano Sarajevo u jednoj tački. Oko njega se poput šahovske ploče, nižu historijske građevine, svaka sa svojom pričom i svaka je čuvar prošlih vremena. 

Historija i nastanak Konaka

Prva rezidencija valija u Sarajevu nastala je još u 15. stoljeću, a kroz stoljeća su se mijenjali gradovi i lokacije njihovih rezidencija. Nekadašnji begluk-saraj na mjestu današnjeg Bistrika služio je kao orijentalni dvor sve dok ga 1697. godine nije uništio Eugen Savojski. Novi konak podignut je sredinom 19. stoljeća kada se sjedište bosanskog valije vratilo u Sarajevo, tražeći reprezentativnu građevinu koja će simbolizirati moć i prisustvo vlasti. Građevinu je projektovao Franjo Linardović iz Splita, a izgradnja je vođena naredbom Topal Osman-paše. Konak je sagrađen između 1857. i 1859. godine i odmah se izdvojio svojim stilom. Spoj orijentalnog i evropskog, visokim zidovima od kamena i cigle, prostranim dvorištem i simetričnom fasadom koja odaje snagu i ozbiljnost objekta. Zgrada je bila više od rezidencije, bila je simbol autoriteta i mjesta gdje se oblikovala politika onog vremena. 

Veziri, ustanci i politički život

Konak je služio valijama svega osam godina prije nego što je Austro-Ugarska preuzela upravu nad Bosnom 1878. godine. U tih osam godina kroz njega je prošlo trinaest namjesnika, od kojih je većina svoje boravke završila brzo, dok je samo njih pet uspjelo ostati nešto duže od godinu dana. Najkraće je boravio Hafiz Ahmed-paša, mjesec i osam dana. Sarajlije su, pričalo se jedva stizale pratite dolaske i odlaske namjesnika, a glasnik s fermanom znao je stići u grad prije samog vezira, čineći Konak mjestom stalnog užurbanog života i smjene vlasti. Vrlo često se događalo da se stari valija još nije ni smjestio, a već su mu na vrata kucala kopita konja novog namjesnika. Narod je počeo u šali govoriti: "Ima ih k'o Sarajevo vezira!"

Upravo se u Konaku, tokom tih godina donosile važne odluke, a zgrada je svjedočila brojnim sastancima i planiranju lokalnih ustanaka protiv stranih vlasti. Narodni odbor i lokalni lideri ovdje su formirali strategije otpora, povjeravajući komandu nad vojnim snagama Bosanaca koju su bili spremni braniti domovinu. Među njima je bio i šejh Muhamed Hadžijamaković, koji je pokazao izuzetnu hrabrost i snagu, ostavljajući trajni pečat u historiji Sarajeva. 

Atentat i car

Konak je dobio posebno mjesto u historiji 28. juna 1914. godine. Nakon atentata na Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, njihova tijela dovedena su u Konak. Tu je izvršena obdukcija, a odri su, uz svijeće i stražu, počivali u tišini koja je prethodila Prvom svjetskom ratu. Prostorije Konaka u tom trenutku svjedočile su događaju čija je posljedica bila globalna promjena političkog poretka. Prije atentata, sam car Franz Josef je u maju 1910. godine odsjeo u Konaku, što je za tadašnje Sarajlije bio rijedak i zapanjući događaj. Zgrada je tako bila i mjesto gdje su vladari dolazili, no ubrzo je postala i simbol tragedije koja je uzdrmala svijet. 

Kraljevska rezidencija i obrazovanje

Nakon Prvog svjetskog rata, Konak je nastavio svoju funkciju rezidencijalnog prostora za vladare i visoke goste. Kroz decenije su se izmjenjivali kraljevski predstavnici, generali i visoki službenici, a Sarajevo je u tim godinama živjelo kroz mirne, ali prestižne posjete.

Posebna stranica u historiji Konaka otvorila se u jesen 1944. godine. U zgradi je otvoren prvi Medicinski fakultet u Bosni i Hercegovini. Prostorije koje su nekada primale namjesnike i kraljevske goste, postale su učionice za prvu generaciju bosanskohercegovačkih ljekara. Učionice su bile improvizovane, stolice različite, ali entuzijazam profesora i studenata bio je ogroman, a Konak je postao svjedok stvaranja nove generacije stručnjaka.

Socijalistički period i diplomatski život

Nakon Drugog svjetskog rata, zgrada je nastavila služiti protokolarne funkcije. U njoj su boravili državnici, ambasadori i visoki gosti, a njeni prostori su odisali formalnošću, ali i tišinom koju je donijelo vrijeme. Povremeno je Sarajevo posjećivao Josip Broz Tito, a Konak je u tim danima postojao diplomatsko srce grada, gdje su se održavali prijemi, razgovori i ceremonije. 

Rat i obnova

Konak je danas u vlasništvu Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Iako je okružen zgradama i visokim zidovima, tokom rata je pretrpio manja oštećenja. S obzirom na to da nikada nije do kraja restauriran, rađeni su pojedinačni popravci do 2000. godine, a potom je zgrada počela propadati.

Ipak, Konak je zadržao svoju važnost: sve do 2013. godine u njemu su se održavali značajni sastanci, a boravili su tu i visoki diplomatski gosti. Posebno je zapamćen prvi trojni sastanak šefova država Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, koji je održan u ovoj rezidenciji 15. jula 2002. godine, potvrđujući status Konaka kao centra političkog i diplomatskog života Sarajeva.

Kao što smo već ranije pisali, obnova Konaka otežana je nizom administrativnih i pravnih problema koji koče početak sveobuhvatnih radova. Iako je zgrada još uvijek u vlasništvu Predsjedništva BiH i pretrpjela je manja oštećenja tokom rata, za sada se izvode samo tekući popravci kako bi se spriječilo dalje propadanje objekta. Glavni problem je nepostojanje projektne dokumentacije od ovlaštenog arhitektonskog biroa koja bi omogućila izvođenje sanacionih, konzervatorskih i restauratorskih radova. Prethodni ugovor za izradu dokumentacije raskinut je 2020. godine jer konzorcij koji je bio odabran nije ispunio ugovorene obaveze, nakon čega je podnio tužbu protiv Službe za zajedničke poslove. Sve to blokira pribavljanje saglasnosti nadležnih institucija za obnovu nacionalnog spomenika.

Prioritetni radovi trenutno uključuju sanaciju zida i oluka, te ojačanje konstrukcije i tla, što je neophodno prije nego što se mogu nastaviti složeniji zahvati poput restauracije interijera i hortikulturnih površina. Stručni tim formiran od strane Zavoda za zaštitu spomenika i drugih relevantnih tijela prati i savjetuje ove procese, ali financijska sredstva i proceduralna ograničenja usporavaju napredak. Cilj svih uključenih strana je očuvanje Konaka kao kulturnog i arhitektonskog blaga Sarajeva, ali trenutno administrativni i pravni izazovi predstavljaju najveću prepreku za početak sveobuhvatne obnove.

Konak kao simbol Sarajeva

Godine 2007. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je Konak i prateće objekte nacionalnim spomenikom. Ovo nije samo formalna oznaka, već potvrda da Sarajevo posjeduje prostor koji svjedoči svim njegovim epohama od osmanskog doba, austrougarskog perioda, kraljevine, socijalizma i savremene države.

Danas, prolazeći Bistrikom, Konak možda neće odmah privući pažnju. Skriven iza zidova i krošnji, on ostaje tihi čuvar grada. No, ako zastanete i oslušnete, možete zamisliti zvuk konjskih kopita, šum haljina, škripu vrata kroz koja su ulazili carevi, studenti i stanovnici Sarajeva. Konak nije samo zgrada; on je ogledalo Sarajeva, svjedok promjena, čuvar sjećanja i tihi pripovjedač historije.