Kinđe · Riječ, dvije...
Na današnji dan 8. decembra 2001. godine preminuo je najbolji košarkaš Bosne i Hercgovine u historiji njenih prostora - Mirza Delibašić.
Za nas mlađu generaciju, prezime Delibašić stvaralo je težinu i kada god bi čuli da se neko tako preziva, uglavnom je išlo pitanje: Je li ti dođe nešto Mirza?
Mirza je bio sve osim težak čovjek. One starije Sarajlije su uspjele u tome da prikažu ovog gospodina na način da je mnogo bolji bio van terena, nego na terenu.
A na terenu? Spektakl. Igrač zbog kojeg se kupuju karte i pune dvorane. Igrač koji je u svakoj Areni širok Jugoslavije dočekan sa ovacijama i aplauzom.
Čuvena je anegdota iz Zadra, sa okupljanja košarkaške reprezentacije Jugoslavije, gdje su praktično svi igrači izviždani, ali za Kinđeta ide aplauz. Anegdotu je ispričao najveći trener svih vremena, Željko Obradović.
"Neke stvari pamtim i ostale su mi u sjećanju za cijeli život. Prva stvar je utakmica u Zadru 1981. godine, Vlado Andrić i ja smo igrali tada za B reprezentaciju, a Mirza je igrao u A reprezentaciji.
Zadar kao Zadar je takav grad i na predstavljanju igrača svima se zviždi, samo na spomen imena Mirza Delibašić bio je aplauz. Nakon utakmice Vlado i ja smo bili pored Kiće i u tom trenutku prilazi Mirza i njegov komentar je bio: 'Hej ljudi, jeste li vidjeli ovu bruku i sramotu?'. To je bio Mirza Delibašić", pričao je Obradović i nastavio u jednom dahu:
Pamtim i 1995. godinu kada smo igrali kvalifikacije u Bugarskoj i tada su Bosanci došli i najiskrenije mi smo se grlili i ljubili tamo jer smo svi prijatelji i Mirza je odmah rekao da neće da igraju protiv nas jer je takva politička odluka. Tu noć sam sjedio sa njim i Kićom i slušao njihove priče šta su i kako su radili. Osjećao sam kao mali dječačić među njima.
I ima još jedna stvar kada sam vodio Partizan u svojoj prvoj sezoni, gdje smo u Sarajevu igrali protiv Bosne i tada smo izgubili u Skenderiji. Tu sezonu smo izgubili samo od Bosne i Rabotinčkog u Beogradu i na konferenciji za štampu tada su treneri zajedno sjedili i Mirza je dobio pitanje šta misli o ovom Partizanu.
On je rekao mislim da će ovaj Partizan biti prvak Evrope. To je bio početak sezone i ja sam ga gledao i mislio se o čemu ovaj čovjek priča. Zapamtio sam ga kao velikog gospodina, kao boema i rijetko da se takav čovjek može da se danas vidi i da imaš priliku da slušaš nekog takvog. Sve je to bio Mirza Delibašić", rekao je Obradović.
Nije Mirza legenda samo u Bosni i Hercegovini, već svuda gdje je igrao. Španci su mu posvećivali filmove, pričali o njegovoj veličini. Dali mu i nadimak koji poslije njega niko od košarkaša nije dobio - El Monstruoso. Pričamo o Španiji koja je sigurna dala mnogo svjetskih igrača.
Posljednji romantičar koji se igrao košarke, te koja je u suštini za njega do samog kraja ostala igra. Ipak, itekako je Mirza bio svjestan težine svog puta i rada koji je morao da podnese kako bi došao na nivo na kojem je bio.
"Moj djed je bio rudar, dvojica amidža također, a to što je moj djed odlučio da školuje mog oca, ne pokazuje nikakvu vezu sa onim što sam ja radio u životu. Iza mog uspjeha stoji mnogo rada i znoja, kao i to da sam ja malo više razmišljao o igri", rekao je Mirza Delibašić.
Dok sam odrastao, meni je na ime Mirza prva asocijacija bio Teletović, s obzirom na godine to mi se sada čini potpuno prirodnim. Međutim, kako su godine prolazile, tako je i košarka postala ozbiljnija i tako je uz ime Mirza sve više išlo prezime Delibašić.
Danas, sa ogromnom tugom treba reći da dvorana koja nosi njegovo ime nije dom njegove Bosne i njegovih Studenata, oni su trenutno iz Zetri iz malih milion nekošarkaških razloga.
Šta god ko mislio o Skenderiji i njenom ruševnom stanju decenijama, a to ide na čast svim onim koji su se pitali decenijama u nazad za stanje u kojem se cijeli prostor Skenderije nalazi već godinama.
Svi treba prije svega da se sjete da je riječ o dvorani Mirza Delibašić, te da dvorana sa takvim imenom treba biti domaćin što KK Bosna, što košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Jer Kinđe je Kinđe. Zato, Mirza, hvala ti.