Kina planira "svemirski power bank" za obuzdavanje tajfuna i punjenje satelita

Ako Kina uspije u ovome, onda bi tehnologija navodno mogla ponuditi stalni izvor čiste energije te potencijalno pretvoriti razorne oluje u upravljive vremenske događaje. Osim toga, stručnjaci tvrde da bi mogla puniti satelite i drugu svemirsku infrastrukturu.

South China Morning Post (SCMP) nedavno je izvijestio da plan projekta uključuje veliki orbitalni test za 2030. godinu, tokom kojeg će se moći proizvesti puni megavat energije.

Da bi dostigla svoj cilj za 2030. godinu, Kina bi trebala sastaviti orbitalnu strukturu koja je teža od Međunarodne svemirske stanice.

Bez oblaka ili noćnih ciklusa, svemirska solarna energija je otprilike 10 puta efikasnija od zemaljskih panela.

Konačni nacrt projekta predviđa izgradnju masivne, kilometar široke kružne elektrane u geostacionarnoj orbiti na visini od 36.000 kilometara iznad Zemlje.

Na ovoj strateškoj visini, postrojenje bi bilo sposobno proizvoditi električnu energiju na nivou gigavata, osiguravajući stalan i visokokapacitetan tok čiste energije nazad na planetu.

Tehnologija se dizajnira i za prijenos energije i za klimatske intervencije.

U nedavnom članku za "People's Daily", profesor Duan Baoyan s Univerziteta Xidian sugerisao je da bi se visokofrekventni mikrovalni snopovi, koji se koriste za prijenos električne energije, mogli preusmjeriti. Oni bi se mogli prenamijeniti za zagrijavanje atmosferske vlage u olujama.

Ova ciljana termalna energija mogla bi poremetiti regionalnu cirkulaciju zraka, omogućavajući naučnicima da teoretski "ukrote" intenzitet tajfuna ili ih usmjere dalje od ranjivih obala.

"Ako bi izlaz energije bio dovoljno visok, mogao bi promijeniti regionalnu atmosfersku cirkulaciju i promijeniti intenzitet i putanju tajfuna", izjavio je Baoyan, glavni naučnik projekta. Međutim, ovo se prvo mora demonstrirati.

Pored ciljeva usmjerenih ka Zemlji, stanica je zamišljena kao "svemirski power bank" sposoban za bežično punjenje satelita, budućih svemirskih stanica i sondi za duboki svemir.

S kontinuiranim napajanjem u orbiti, ova tehnologija bi mogla produžiti vijek trajanja i domet istraživačkih misija, poput budućih lunarnih baza i globalnih svemirskih internet mreža.

Od svog početka 2013. godine, projekt je prešao iz teorije u opipljive prekretnice utemeljene na 75-metarskom zemaljskom testnom tornju izgrađenom 2022. godine, kako bi simulirao puni ciklus solarne u mikrotalasnu energiju.

Nedavne tehničke prekretnice uključuju mogućnost prijenosa "jedan-na-mnoge", što omogućava jednom snopu da istovremeno napaja više pokretnih ciljeva. Tim je također napravio poboljšanja u preciznosti snopa i minijaturizaciji hardvera.

Ovi napreci su ključni koraci ka tome da ogromna oprema bude lakša i efikasnija za izvodljivo raspoređivanje u svemiru.

Međutim, put do "kroćenja" tajfuna je prepun rizika.

Kritičari ističu da je mikrovalni snop snage gigavata, po definiciji, usmjereno oružje visoke energije. Ako snop odluta čak i za djelić stepena, mogao bi spržiti elektroniku satelita koji prolaze ili izazvati električna pražnjenja u već preopterećenoj niskoj Zemljinoj orbiti.

Globalna utrka se zaoštrava. Dok Kina ima svoj testni toranj od 75 metara, Caltech je uspješno slao energiju u orbitu, a Japan nastavlja vlastita aktivna testiranja prijenosa.

Kako troškovi lansiranja naglo padaju, svemir više nije samo za posmatranje, već i za masivnu infrastrukturu za zadovoljavanje potreba za čistom energijom i mnogo više od toga.

Ako je Baoyan u pravu, tehnologija bi uskoro mogla obuzdati razaranja povezana s olujama.