Kada je Aleks Eala (Alex Eala) stigla do osmine finala Vimbldona (Wimbledona) i usput eliminisala braniteljicu titule Igu Švjontek (Iga Swiatek), Filipini su dobili novu sportsku heroinu. Nijedna teniserka iz te zemlje nikada nije ostvarila tako veliki rezultat na jednom Grend slem turniru, a njen uspjeh izazvao je talas oduševljenja kakav tenis u toj azijskoj državi dugo nije doživio.
Za zemlju u kojoj dominiraju košarka i boks, uspjeh mlade teniserke predstavlja mnogo više od sportskog rezultata. Postao je simbol da se i u sportovima koji nisu dio nacionalne tradicije može stići do svjetskog vrha.
Aleksin uspjeh otvorio je i važnu raspravu o položaju tenisa na Filipinima. Za razliku od košarke, koja se igra gotovo u svakom naselju, tenis je decenijama bio dostupan uglavnom imućnijim porodicama. Tereni se uglavnom nalaze u luksuznijim dijelovima gradova, dok su reketi, lopte, treneri i iznajmljivanje terena preskupi za prosječne građane.
Za razliku od mnogih filipinskih sportista koji su se probijali kroz siromaštvo, Aleks je odrasla u finansijski stabilnoj porodici. Školovala se u Akademiji Rafaela Nadala (Rafael Nadal Academy) u Španiji, što joj je omogućilo vrhunske uslove za razvoj. Zbog toga je dio javnosti osporavao njen put do uspjeha, tvrdeći da je imala privilegije koje većina djece nema.
Međutim, rezultati na najvećim turnirima pokazali su da talent i kvalitet nisu dovoljni bez ogromnog rada, discipline i odricanja. Sama Aleks više puta je naglasila da kritičari često vide samo ono što je bilo dostupno, ali ne i godine svakodnevnog treninga koje stoje iza svakog uspjeha.
Po povratku iz Londona dočekana je kao nacionalna heroina. Predsjednik Ferdinand Markos Mlađi (Ferdinand Marcos Jr.) upriličio je prijem u predsjedničkoj palati, dok su hiljade navijača čekale priliku da je pozdrave na javnim događajima.
Takva popularnost do sada je bila rezervisana uglavnom za boksersku legendu Menija Pakjaa (Manny Pacquiao).
Aleks nije promijenila samo percepciju tenisa. Pokazala je mladim Filipincima da ni sport koji se smatra elitnim nije nedostižan. Njena priča već sada motiviše djecu da uzmu reket u ruke, trenere da nastave raditi uprkos ograničenim uslovima, a roditelje da vjeruju kako se velika sportska karijera može graditi i iz zemlje koja nikada nije bila teniska sila.
Možda najveća pobjeda Aleks Eale nije plasman među najbolje na Vimbldonu, već činjenica da je uspjela zaljubiti čitavu naciju u sport koji je decenijama bio na margini.
