Kako je slučaj Račak iskorišćen kao izgovor za bombardovanje Srbije

BEOGRAD - U selu Račak, u opštini Štimlje na Kosovu i Metohiji 15. januara 1999. godine dogodio se sukob snaga bezbjednosti SRJ sa pripadnicima tzv. OVK, a taj događaj uzet je kao povod za NATO bombardovanje SR Jugoslavije dva mjeseca kasnije.

Optužbe za masakr

Šef misije OEBS na Kosovu i Metohiji Vilijam Voker optužio je sutradan, 16. januara 1999. srpske snage da su, navodno, prethodnog dana, masakrirale 45 nenaoružanih Albanaca u selu Račak. U stvarnosti, bila je riječ o pripadnicima terorističke takozvane "Oslobodilačke vojske Kosova" (tzv. OVK) koji su napadali snage bezbjednosti Srbije i SRJ, kao i brojne civile pri čemu je više osoba ubijeno. 

U to vrijeme u zoni Račka, odnosno Štimlja, djelovala je 161. brigada takozvane OVK. Na toj teritoriji od jula 1998. do januara 1999. ubijene su 24 osobe, a 25 je ranjeno, kako pripadnici Policije Srbije ili Vojske Jugoslavije tako i civili.

Povod za akciju

Teroristi takozvane OVK tokom posljednja tri mjeseca 1998. i januara 1999. na prostoru Štimlja ubili su Sinišu Mihajlovića, Nazmija Alurija, Sašu Jankovića, Ranka Đorđevića, Svetislava Pešića, kao i civile Envera Gašija i Miftara Resenija.

Neposredan povod za policijsku akciju u selu Račak, 15. januara 1999. bilo je ubistvo policajca Svetislava Pržića 10. januara i trojice njegovih kolega dva dana ranije.

Uslijedila je, policijska akcija u ranim jutarnjim satima 15. januara, pošto je ustanovljeno da se civili ne nalaze u selu. 

Taj događaj, sa potpuno lažnim tumačenjem, uzet je kao povod/izgovor za NATO bombardovanje SR Jugoslavije dva mjeseca kasnije, a na osnovu izvještaja verifikacione komisije OEBS-a kojom je rukovodio Vilijam Voker, američki diplomata upamćen po nizu mračnih uloga tokom službovanja u Latinskoj Americi, Salvadoru, Boliviji, Brazilu, Peruu, Hondurasu, Argentini, u vrijeme hladnog rata.

Slične ili istovjetne aktivnosti nastavio je devedesetih u Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Sremu, a konačno u AP Kosovo i Metohiji.

U Vokerovom izvještaju tvrdilo se da su u Račku ubijeni civili uprkos dokazima koji su govorili drugačije.

Vokerove tvrdnje

Pošto je antiterorištička akcija policije s ciljem razbijanja terorističke grupe smještene u tom selu uspješno izvedena, Vilijam Voker, čelnik Verifikacione misije OEBS na Kosovu, insistirao je da se u selu Račak dogodio "masakr nedužnih civila".

Njegova sasvim lažna optužba imala je za cilj da se, pred svjetskom javnošću, opravda predstojeća, odavno planirana, vojna agresija na Srbiju, odnosno SRJ.

Sve vrijeme tokom akcije u Račku prisustvovali su i posmatrači Verifikacione misije OEBS na Kosovu, kao i predstavnici medija, Rojtersa i američkog Asošijeted presa.

Akcija

U akciji je učestvovalo 135 policajaca, uglavnom pripadnici Posebne jedinice. Zapovjednik je bio Goran Radosavljević poznat kao Guri. Pripadnici tzv. OVK pozvani su na predaju, prije napada.

U kući Mustafe Mehtija u Račku bio je smješten štab takozvane OVK. Pretpostavljalo se da se u selu nalazi oko stotinu pripadnika tzv. OVK. Pripremljeni su takođe improvizovani bunkeri, iskopani rovovi. Teroristi takozvane OVK, osim streljačkim naoružanjem, dejstvovali su minobacačima i raketnim bacačima.

Oko 15 časova borbe u Račku su okončane, razbijanjem utvrđene grupacije tzv. OVK. Policija je u selu zaplijenila automatsko streljačko oružje, dva mitraljeza, ručne bacače, bombe, mine, municija.

Potom je uslijedila presudna greška, povlačenje policijskih snaga, pošto je operacija uspješno okončana.

Voker u Račku

Sutradan, 16. januara oko 13 časova, u Račak je ušao Vilijem Voker. Paralelno, državnom istražnom timu Srbije onemogućen je ulazak u selo. Posle razgovora sa prvacima tzv. OVK, koji su se vratili u selo pošto se policija povukla, prisutnim reporterima Voker iznosi tvrdnju da su u Račku stradali civili.

Zatim, istog dana, u 17.00, Voker na konferenciji za medije u Prištini, u središtu OEBS izjavljuje da se u Račku "dogodio masakr" te da je posmatračka misija izbrojala 45 tijela.

Pristup istražnom timu Srbije i sudiji sudiji Danici Marinković, s ciljem stručne istrage onemogućen je i 17. januara. Policija je stoga bila primorana da ponovo, pod borbom, zauzme selo kako bi pristup istražiteljima bio moguć.

Državni istražni tim je tako istragu počeo tek u ponedjeljak, 18. januara. U selo su ušli oko 14.00. Posmrtni ostaci stradalih pronađeni u džamiji, prenijeti su u Prištinu radi obdukcije.

Nastavak borbi

Istovremeno, borbe u okolini Račka nastavljaju se i sutradan 19. Januara, kada je ubijen zamjenik komandira policije stanice Uroševac, a dvojica policajaca su ranjeni.

U Prištini, istražitelji identifikuju 37 lica. Porijeklo tri osobe nije razjašnjeno, pretpostavlja se da nisu bili muslimani. Među stradalima bila je i jedna ženska osoba, kćerka zapovjednika tzv. OVK koja je takođe učestvovala u borbama. Parafinske rukavice pokazale su da su gotovo svi koristili oružje.  

Svi poginuli stradali su dejstvom vatrenog oružja, takođe nije bilo tragova drugačijih dejstava nad njima.

Izvještaj Helene Rante

Nekoliko dana potom istrazi se priključio i tim patologa iz Finske koji je predvodila Helena Ranta. Ona će, kao zastarjel, osporiti valjanost metod parafinske rukavice. 

Ipak, nalazi patologa iz Finske nisu se bitno razlikovali od nalaza tima iz Srbije, kada je riječ o uzrocima smrti stradalih.

Svejedno, tokom konferencije za štampu koju je Ranta držala u Prištini 17. marta, u prostorijama OEBS, izjavljuje da se dogodio "zločin protiv čovječnosti" izbjegavši odgovor na pitanje kako su poginuli. Po njenim riječima, žrtve su bili civili, nenaoružani, pošto "u džepovima nisu imali municiju".

Helen Rante navela je kako rezultati obdukcije ukazuju da su žrtve strijeljane, da bi dvije godine kasnije, u naučnoj publikaciji koja je objavljena u Finskoj, grupa eksperata sudske medicine analizirala svu dokumentaciju i izvela nedvosmisleni zaključak da taj izvještaj Ranteove nije bio tačan.

Napad na SRJ

Savjet NATO je odluku o ubrzanim pripremama napada na Srbiju (tada SRJ) i razmještanju trupa u graničnim oblastima donio na zatvorenom sastanku još 2. jula 1998. A prijetnje da će uslijediti napad snaga NATO na Srbiju, postojale su od samog početka krize na prostoru bivše Jugoslavije, ranih devedesetih. Agresija na Srbiju/SRJ bila je potpuno pripremljena još posljednjih mjeseci 1998, kada se čekalo samo naređenje za napad.

Račak je bio samo lažno opravdanje, podržano histeričnom propagandom zapadnih medija.

Laži zvaničnika

Bil Klinton, predsjednik SAD, novinarima je 19. marta govorio o "djeci i ženama pokošenim rafalima nakon što su primorani da kleče u prašini".

Medlin Olbrajt, državni sekretar SAD, najvjerovatniji arhitekta agresije na Srbiju, uz Tonija Blera, tvrdila je medijima da se u Račku "dogodio masakr", da su "desetine imale prerezane grkljane".

Slično je tvrdio i Toni Bler, premijer Britanije, u Parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva, naglašavajući "neophodnost" agresije.

Godinama potom, Helena Ranta, čelnik finskog tima patologa, nije krila da je bila izložena grubom pritisku Vilijama Vokera, zbog kako se izrazio "nedovoljno ubjedljivog jezika".

Čak je i Tribunal za bivšu Jugoslaviju u Hagu, koji je prvobitno potencirao slučaj Račak. 

Slučaj Račak je bio i jedna od najvažnijih tačaka optužnica pred Haškim tribunalom protiv tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića, potpredsjednika tadašnje Vlade SRJ Nikole Šainovića i predsjednika Srbije Milana Milutinovića.

U sva tri slučaja, tužilac je tokom postupka odustao od ove tačke optužnice.

  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.