Kako dječja trauma utiče na život odrasle osobe? Ovo je šest znakova kojih možda niste svjesni
Dječja trauma može ostaviti duboke i dugotrajne tragove, a tvrdnja da je "prošlost prošlost" u ovom slučaju često ne vrijedi.
Iako godina prolaze, bolna iskustva iz djetinjstva mogu se ponovo pojaviti u odraslom dobu, često nesvjesno oblikujući naše ponašanje, emocije i odnose s drugima.
Psihijatrica dr. Judith Joseph objašnjava kako takve traume utiču na svakodnevni život i ističe da reakcije na njih nadilaze poznati instinkt "bori se ili bježi", uključujući i mehanizme poput ukočenosti ili pretjeranog ugađanja drugima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Evo nekoliko znakova koji mogu ukazivati na to da su traume iz djetinjstva prisutne i u odrasloj dobi:
Intenzivna reakcija na iznenadne podražaje
Osobe koje nose posljedice dječje traume često pretjerano reaguju čak i na najsuptilnije zvukove ili pokrete. Dr. Joseph objašnjava da ova pretjerana osjetljivost pokazuje da je živčani sistem stalno u pripravnosti, očekujući opasnost.
Pretjerano ugađanje ljudima
Potreba da stalno udovoljavamo drugima često proističe iz osjećaja nevrijednosti koji se razvija u nesigurnom ili kritičnom okruženju tokom odrastanja. Takvo ponašanje može biti način preživljavanja u djetinjstvu, ali u odrasloj dobi često narušava osobne granice i unutrašnji mir.
Impulsivno trošenje ili rizično ponašanje
Neki odrasli traže adrenalin kroz rizične aktivnosti ili pretjerano troše kako bi se osjećali živima ili pokušali preuzeti kontrolu nad unutrašnjom napetošću. Ova ponašanja često služe kao način bijega od bolnih emocija koje i dalje nosimo iz djetinjstva.
Hiperbudnost
Stalni osjećaj opasnosti i nesigurnosti, čak i kada objektivne prijetnje nema, iscrpljuje emocionalnu energiju i otežava opuštanje. Dr. Joseph objašnjava da osobe koje su prošle traumu često osjećaju da moraju biti "na oprezu" u svakom trenutku.
Zlouporaba alkohola
Neki posežu za alkoholom kako bi umirili reakcije svog tijela na stres ili traumatske okidače. Ovo nije pitanje slabosti, nego naučenog mehanizma samoregulacije koji se razvija tokom godina, ali koji dugoročno može pogoršati i fizičko i emocionalno zdravlje.
Izljevi bijesa
Čak i mali okidači mogu izazvati snažnu ljutnju kod osoba koje su prošle traume. Živčani sistem pogrešno procjenjuje rizik i manjim situacijama pridaje preveliko značenje, što često vodi do impulzivnih i burnih reakcija.
Traume iz djetinjstva ne nestaju same od sebe, ali ih je moguće razumjeti i prevazići. Prepoznavanje ovih obrazaca prvi je korak ka iscjeljenju i izgradnji zdravijih odnosa sa sobom i drugima.
Uz stručnu podršku, terapiju i svjesno suočavanje s prošlošću, moguće je naučiti kako živjeti punijim i emocionalno uravnoteženijim životom.