Izložba "Lira i kist" Perice Ivanovića u Kući Milanovića
Izložba Perice Ivanovića pod naslovom "Lira i kist" predstavlja plodotvorni ukrštaj autorovog slikarskog dara i njegovog doživljaja velikih majstora pisane riječi.
Ivanovićeve slike predstavljaju svojevrsno sentimentalno vaspitanje, povlaštene visove njegove intimne istorije čitanja srpske književnosti. Njegov raskošni slikarski dar, višestruko potvrđen u decenijama nenametljivog, a istrajnog rada, dobio je dragocjen impuls u opusima velikih srpskih umjetnika riječi, poput Njegoša, Laze Kostića, J. Dučića, A. Šantića, Disa. D. Maksimović, zatim D. Obradovića, I. Andrića, B. Ćopića, P. Kočića, Isaije Mitrovića, do savremenika Đ. Damjanovića i Z. Miovčića. Ivanovićeve kreacije su iskolažirani detalji iz djela i biografija pisaca koje slika. On dobro uočava ono što je umjetnički, poetički i biografski reprezentativno za ove stvaraoce, a slike su mu tople, lijepo komponovane i nijedna nije opterećena suvišnim detaljima.
Naprotiv, pojedini detalji su pažljivo birani i nisu izraz površne čitalačke impresije već stišanog doživljaja. Izložene slike objedinjuje motiv pera, jer je svaki od pisaca mag riječi, a zatim i karakteristični detalji, toliko postvareni da slikama daju živu snagu i neprevarljivo dejstvo istinske umjetnosti.
Kod Njegoša nekako u prvi plan dolaze tajne neba i čudesa zemlje, kod Dučića trebinjski ambijent iz koga zare čari Mediterana, kod Dositeja krst koga se ovaj prosvjetitelj nikad nije odrekao, iako je napustio manastir i bivao označen kao "svrzimantija". Žene kao vječna inspiracija, bez kojih bi možda i bilo poezije, ali bi svakako bila lišena osnovnog smisla, su takođe majstorski ukomponovane u strukture slika. Neke su satkane od priviđenja, neke dočarane u magnovenju, neke zrače ljepotom uprkos prividnoj uspavanosti, itd. Mnoge slike povezuje i motiv blagoslovljene kapljice, bilo rakijske bilo vinske.
Kod Kočića, autora najveće apoteoze rakiji na srpskom jeziku ("Rakijo majko") Ivanović se sa razlogom zadržava na motivu šljive, jer ovaj životni mučenik i vječiti nesnađenik nije bio njen ljubitelj, Đ. Damjanović, koji je sanjao o kiši kao rakiji ("neprestanici"), bezuslovno odan kapljici ostao je vječno žedan njenih čari, Ćopićeva flaša stajala je poluukrivena među knjigama, dok je kod Disa čaša i iskrenuta, ali i neispijena, jer je neprestana inspiracija. Vino u čaši na slici na kojoj je pjesnik Zdravko Miovčić plijeni nekom mirnoćom, jer ovaj majstor stihotvorstva, iako ljubitelj vina, nikad ne hiti da je iskapi, potvrđujući saglasnost života i poezije, hedonizma i zahvalnosti Gospodu za svaku kap koju nam daruje iz "nepregledne buradi u nevidljivom podrumu".
Perica Ivanović je dobri duh Kuće Milanovića. "Lira i kist" nije samo njegova izložba, već i topli dar zainteresovanim posjetiocima i nama njegovim poštovaocima i prijateljima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.