Italijani objasnili zašto su slavili prolaz Zmajeva u finale: "Bosna nije Hrvatska niti Srbija!"

U četvrtak su odigrane polufinalne utakmice baraža za Svjetsko prvenstvo 2026. godine.

Italija je u regularnom dijelu slavila protiv Sjeverne Irske (2:0) i tako se plasirala dalje.

Italijani su nakon toga pratili rasplet situacije iz Cardiffa gdje je utakmica između Zmajeva i Velsa prvo otišla na produžetke, a zatim i na penale.

Naši momci su bili bolji u izvođenju penala i tako prošli u finale baraža, a Italijani su, iz njima poznatih razloga, itekako proslavili prolaz Zmajeva.

Jedan od najpoznatijih italijanskih listova, "La Gazzetta dello Sport" je posvetio članak tome u kojem su naveli nekoliko razloga zašto su njihovi igrači to uradili.

"Razumljiva je ljutnja Bosne zbog slavlja Azzurra: ni mi to ne bismo dobro podnijeli da su, u trenutku žrijeba za plej-of, oni slavili jer su dobili Italiju, a ne nekog drugog nosioca.

Ono što su uradili Dimarco, Esposito i Vicario bio je gest koji se, žargonski rečeno, dešava u svlačionici: trebao je ostati iza zatvorenih vrata Italije, ali ga je 'Veliki brat' televizije prikazao cijelom svijetu.

Ipak, to nije iznenađujući potez. Prognoze u ovako izjednačenim situacijama uvijek nose rizik da ispadnu loše, ali prije utakmice Vels - Bosna svi su se nadali Džeki i saigračima. Sada znamo da će protiv nas biti posebno motivisani", započeli su objašnjenje.

"Objašnjenje ove preferencije leži u kvaliteti dviju ekipa, počevši od objektivnog parametra FIFA rang-liste. Vels je bio 35. prije polufinala (izgubio je jedno mjesto nakon poraza), dok je Bosna bila na 71. mjestu (sada je napredovala za pet pozicija).

Ipak, ovakve brojke više odgovaraju tenisu. U fudbalu su važnije druge stvari, a Vels je djelovao spremnije za osvajanje finala, s igračima i tempom iz Premier lige te većom tehničkom i takmičarskom kvalitetom.

Bosna, s druge strane, nije Hrvatska niti Srbija, dakle nije velika sila bivše Jugoslavije: u grupi je završila iza Austrije, a ispred Rumunije.

U svojoj historiji plasirala se samo na jedno Svjetsko prvenstvo (Brazil 2014, eliminacija u grupi), nikada nije igrala na Europskom prvenstvu, a u Ligi nacija je uvijek ispadala u Ligu B. Vels je bio u Kataru 2022. i ima drugačiju tradiciju", naveli su kao jedan od razloga.

Nakon toga su naveli još dva razloga.

"Drugi aspekt koji prevagu daje Bosni jeste ambijent, odnosno mjesto odigravanja finala. Cardiff - što se brzo pokazalo netačnim u četvrtak - djelovao je strašnije od Zenice: skoro četrdeset hiljada fanatičnih navijača koji uvijek igraju uz ekipu kao da su dvanaesti igrač na terenu.

U Velsu nije lako pobijediti, a pobjeda od 7:1 protiv Sjeverne Makedonije u novembru zabrinula je mnoge posmatrače. U posljednje tri godine, od marta 2023, Bosna je kod kuće pobjeđivala samo Island, Lihtenštajn, Kipar, San Marino i Rumuniju: čim se kvalitet protivnika poveća, javljaju se problemi", dodali su.

"I ne samo to: stadion u Zenici, dodatno smanjen zbog FIFA kazne i sigurnosnih razloga, moći će primiti najviše 9 hiljada gledalaca, što i nije baš zastrašujuća atmosfera. Ovdje smo pobijedili 3:0 2019. i 2:0 2020. godine, oba puta s Mancinijem.

Posljednji put u Velsu, prije dvadeset četiri godine, kada je selektor bio Trapattoni, Italija je izgubila. U četvrtak se velški žar vidio nešto manje, ali ne može se poreći da je prije penala Vels uradio - doduše ne briljantno - nešto više.

U završnici je Bosna razmišljala o odbrani, s borbenošću i karakterom, bez izlaska iz svoje defanzivne zone. Recimo to bez lažne skromnosti: dostižni su. Ali, sve zavisi od nas. Sigurno je da smo im dali dodatni motiv, a to nam nije bilo potrebno", završili su svoje objašnjenje.

Mi imamo poručiti samo jedno - Vidimo se u Zenici u utorak!