Diplomirani inženjer računarstva i informatike, tridesetogodišnji Stefan Jošilo iz Bijeljine, progamerstvo je zamijenio za kuvarsku kapu i pregaču.
Šef kuhinje u bijeljinskom hotelu “Krug” kaže da se od malena želio baviti ugostiteljstvom i turizmom, te da je opredijelivši se za kulinarstvo kao životni poziv, ispunio davnašnju želju.
“Nije bilo lako. Učio sam, “krao” znanje od velikih majstora kuhinje, istraživao po internetu i konačno došao do toga da se moj trud i zalaganje cijene. Dva puta sam u okviru programa “Work i travel” po pet mjeseci boravio u američkoj državi Masačusets, ostrvu Martini vinogradi i tamo usavršio svoje znanje engleskog, ali i stekao potrebne vještine u kuhinji. Ovo je jedna od najpoznatijih američkih ljetnih destinacija i imao sam sreću što sam boravio baš tu. Upoznao sam i družio se sa ljudima iz cijelog svijeta, između ostalih, Jamajke, Španije, Indije, Bugarske, Amerike. Mada su kulturološke razlike ogromne, lako smo našli zajednički jezik i interesovanja. Zbližila nas je ljubav prema kulinarstvu. Upravo tu sam stekao dragocjeno iskustvo”, kaže mladić.
Osim ljubavi prema ovoj profesiji, svakodnevno je potrebno eksperimentisati, koristiti neobične i egzotične začine, nove načine pripremanja i serviranja hrane, u čemu mu dosta pomažu internet i televizija. Za dobru kuhinju potrebni su dobri uslovi, podrška i saradnja sa pouzdanim, kreativnim kolegama sa iskustvom.
“Srpska kuhinja je nepravedno zapostavljena u odnosu na neke druge, kao što je npr italijanska koja je poznata po pici i pasti. Mi imamo Karađorđevu šniclu, ćevape, sireve poput majevičkog zarca i miročkog, čiji kvalitet može da se mjeri sa svjetski poznatim brendovima. Imamo jagnjetinu iz planinskih krajeva kojom se oduševe i najveći sladokusci. Presudan je kvalitet sastojaka. Pravimo domaću tjesteninu, njoke, hljeb. Kupujemo domaće meso, povrće, voće, jaja. To je znatno skuplja varijanta od one industrijske, ali ukus se ne može porediti. Nastojimo da naši gosti jedu ono što bi jeli u svojoj kući”, kaže za portal InfoBijeljina vrijedni i talentovani mladić.
Njegova kuhinja priprema specijalitete za svačiji ukus.
“O ukusima ne treba raspravljati. Najčešće su tražena naša tradicionalna jela, ali ima i onih koji vole da ekperimentišu i probaju nešto novo. Gurmanima i hedonistima preporučujem osso buco, juneću koljenicu koja se kuva su-vid francuskom tehnikom, koja potiče iz 1920. godine. Meso se kuva u vakuumu 13 sati na određenoj temperaturi, a služi se sa domaćim pire krompirom i džemom od ljubičastog luka. Za dezert šnenokle koje su nam i najtraženije. Važno nam je da privučemo goste, ali još važnije je da ih zadržimo”, ističe Stefan, napominjući da svaki kuvar ima svoje male tajne koje nerado odaje. Ljubav prema ovom poslu ipak je najvažni začin njegovim specijalitetima.
Iako je proputovao mnogo zemalja, svoju budućnost vidi u Bijeljini. Kaže da za svakog ko hoće da radi, posla ima, te da mladi mogu da žive od svog rada. Nastaviće da se usavršava i nadograđuje svoje znanje i umijeće. Planova ima mnogo i vjeruje da će ih ostvariti svojom predanošću i ljubavlju prema kulinarstvu.
