Zbog američko-izraelske agresije, Iran je zaustavio prolazak brodova kroz Hormuški moreuz, što je izazvalo rast cijena nafte, ali kroz moreuz prolazi i druga roba, pa cijeli svijet osjeća posljedice.
Posebno zabrinjava prekid proizvodnje aluminija u Kataru i Bahreinu.
Nedavno su kompanije Qatar Aluminum Manufacturing Co (Qatalum) i Aluminum of Bahrain (ALBA) obustavile rad zbog nestašice naftnih derivata, što predstavlja ozbiljnu alarmantnu situaciju.
Gubitak proizvodnje
Topionice aluminija nisu fabrike koje se mogu tek uključiti i odmah nastaviti proizvodnju. Kada se rad jednom prekine, ponovno pokretanje može trajati i do godinu dana. To nije privremeni poremećaj – to je gubitak proizvodnje, piše Ivan Sascha Sheehan, vršilac dužnosti dekana Fakulteta za javne poslove Univerziteta u Baltimoreu za Newsmax.com.
Na tržištu koje je već napeto, nestanak čak jednog velikog proizvođača u Zaljevu odmah se osjeti u automobilskoj industriji, građevinarstvu, avioindustriji, proizvodnji ambalaže i elektronike.
Američki zvaničnici godinama su analizirali scenarije naftnih šokova, ali sigurnosti snabdijevanja metalima nisu posvetili dovoljnu pažnju. Ova strateška slijepa tačka sada je nemoguće ignorisati.
Države Vijeća za saradnju zemalja Zaljeva (GCC) – Bahrein, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati – tiho proizvode oko 6,2 miliona tona aluminija godišnje, što čini približno 8 posto globalne ponude. One su postale ključni nekineski dobavljači zapadnim tržištima. Kako je ruski aluminij zbog sankcija praktično izbačen sa zapadnog tržišta, GCC postaje nezamjenjiv stub globalne industrije. A taj stub sada je ugrožen zbog eskalacije sukoba.
Izvoz metala
Hormuški moreuz je kritično usko grlo ne samo za naftu i ukapljeni gas, već i za izvoz metala. Svaki poremećaj – direktni napad, skok osiguranja, usporavanje u lukama ili nesigurnost u pomorskom saobraćaju – ograničava izvoz aluminija, a posljedice se brzo šire.
Aluminij nije nišna roba; on je ugrađen u trupove aviona, vozila, limenke, elektroenergetske vodove i kućišta poluprovodnika. Dugotrajan prekid snabdijevanja pogodio bi 70 zemalja u desetinama industrijskih sektora, od sirovih ingota do poluproizvoda.
Strateška prednost za Rusiju i Kinu
Produženi sukob u Zaljevu ne bi samo pogodio ekonomije SAD-a i saveznika, već bi Rusiji i Kini dao stratešku prednost nad ovom kritičnom sirovinom.
Zapadna tržišta aluminija u ovu krizu ulaze s već smanjenim zalihama i ograničenim alternativama. Čak i prije početka sukoba, tržište je već bilo pod pritiskom: zalihe na Londonskoj berzi metala padale su tokom 2024. i nastavile padati 2025. godine. Kina kontrolira gotovo 60 posto globalne proizvodnje, dok je Rusija, treći najveći proizvođač, praktično nedostupna zapadnim kupcima zbog sankcija. Indija nema dovoljno infrastrukture da popuni nastalu prazninu.