0.6 za historiju
U historiji KK Partizan bilo je mnogo velikih šuteva, ali jedan se izdvaja kao poseban, trojka Dušana Kecmana protiv KK Cibona 2009. godine.
Finale ABA lige u Zagrebu donijelo je jedan od najluđih završetaka koje je košarka ikada vidjela.
Partizan je vodio, ali je Bojan Bogdanović pogodio trojku za, činilo se, pobjedu Cibone. Igrači domaćeg tima već su utrčali na parket, slavlje je počelo, a publika bila u transu.
Ipak, na semaforu je ostalo još 0,6 sekundi.
Loptu je ispod koša uzeo Aleksandar Rašić, a odluka koju je donio u tom trenutku ušla je u legendu.
Umjesto nekog rješenja samo reda radi i da se desi kraj utakmice, dao je loptu Kecmanu.
“Daj mi, daj mi, samo da opalim”, tražio je Kecman i dobio je svoju priliku. Uslijedio je šut gotovo preko cijelog terena.
Lopta je dugo letjela, odbila se od table i prošla kroz obruč za pobjedu 75:74 i potpuni šok u dvorani.
Muk koji je zavladao Zagrebom i koji je uslijedio bio je gotovo nestvaran!
“Čuo sam kako se atmosfera ‘hladi’ u sekundi. Od euforije do potpune tišine”, prisjećali su se akteri, tačnije pomoćni trener Partizana, Vlada Jovanović.
Taj trenutak ostao je urezan u sjećanje svih koji su ga gledali.
Kecmanova trojka donijela je Partizanu titulu ABA lige, a kasnije i dodatne trofeje u sezoni koja je završena i plasmanom na Final Four Eurolige.
Zanimljivo, sve je moglo krenuti drugačije.
Neposredno prije toga, Partizan je imao slobodna bacanja za potvrdu pobjede, ali su promašena, što je otvorilo vrata Ciboni da preokrene.
Ipak, sudbina je htjela drugačiji epilog. Više od decenije kasnije, taj šut se i dalje prepričava kao jedan od najdramatičnijih u historiji sporta.
I možda najvažnije, kao dokaz da u sportu nikad nije gotovo dok posljednja sekunda ne istekne.
