Svjetsko prvenstvo donijelo je golove, senzacije, pune stadione i utakmice o kojima će se dugo govoriti, ali ispod površine raste problem koji bi za FIFA-u mogao biti opasniji od bilo kojeg pojedinačnog skandala. Kolumnista Guardiana, Džonatan Vilson, u velikom komentaru je upozorio da je predsjednik FIFA-e Đani Infantino svojim potezima i načinom upravljanja prvenstvom doveo u pitanje ono bez čega sport ne može postojati — vjeru publike da se utakmice odlučuju isključivo na terenu.
Autor pritom ne tvrdi da je Svjetsko prvenstvo namješteno niti nudi dokaz za takvu tvrdnju. Njegova teza je drugačija: FIFA je nizom kontroverznih odluka stvorila okruženje u kojem navijači sve lakše vjeruju da sportski kriterijum nije jedini kriterijum.
Slučaj Balogun promijenio atmosferu
Kao najveći problem izdvaja se slučaj američkog napadača Folarina Baloguna. Balogun je dobio crveni karton u utakmici protiv Bosne i Hercegovine, što je prema uobičajenim pravilima značilo automatsku suspenziju za sljedeću utakmicu.
Donald Tramp potom je potvrdio da je lično kontaktirao Infantina i zatražio da se odluka ponovo razmotri. FIFA je naposljetku omogućila Balogunu nastup protiv Belgije, što je izazvalo žestoke reakcije u evropskom fudbalu. UEFA je poručila da je FIFA prešla "crvenu liniju" i da je takva intervencija ugrozila integritet igre i vjerodostojnost takmičenja. SAD je na kraju izgubio od Belgije, ali posljedice odluke nisu nestale s američkim ispadanjem.
Problem, smatra kolumnista Guardiana, nije samo u tome da li je odluka bila pravno opravdana. Problem je poruka da predsjednik jedne države može nazvati predsjednika FIFA-e i tražiti promjenu odluke koja direktno utiče na takmičenje.
Mesi, Ronaldo i komercijalni interes
Guardian podsjeća i na sporne sudijske odluke tokom utakmica Argentine, te na sve glasnija nagađanja navijača da FIFA ima komercijalni interes zadržati najveće zvijezde što duže na prvenstvu. Lionel Mesi i Kristijano Ronaldo privlače ogromnu televizijsku publiku, sponzore i interes tržišta, zbog čega se svaka dvojbena odluka u njihovim utakmicama posmatra uz dodatnu sumnju.
Takve teorije ne moraju biti istinite da bi predstavljale problem. Dovoljno je da veliki broj ljudi počne vjerovati da su neke reprezentacije, igrači ili domaćini zaštićeni — kada publika unaprijed sumnja u motive sudija i FIFA-e, čak i obična greška može izgledati kao dio šireg plana. Guardian pritom navodi da je ukupan nivo suđenja na prvenstvu uglavnom bio dobar, no nedosljedne intervencije VAR-a, nejasna objašnjenja i izuzeci od uobičajenih disciplinskih postupaka otvorili su prostor teorijama zavjere.
"Fudbal bez vjere nije ništa"
Vilson je svoju argumentaciju povezao s fudbalom u komunističkoj Rumuniji, u kojoj su politički uticaj i namještanje rezultata doveli do toga da navijači više nisu vjerovali onome što gledaju. Kada se taj osjećaj jednom proširi, svaki neočekivani rezultat postaje sumnjiv, svaka sudijska greška navodni dokaz, a svaka pobjeda velikog tima potvrda unaprijed stvorene teorije.
Upravo je nepredvidivost jedan od glavnih razloga zbog kojih fudbal privlači milijarde ljudi — slabiji tim može pobijediti favorita, anonimni igrač može postati junak, a najveća zvijezda može promašiti odlučujući penal. No sve to ima vrijednost samo dok publika vjeruje da ishod nije unaprijed određen. Guardian zato upozorava da se Infantino igra s vatrom: FIFA može preživjeti kritike zbog cijena ulaznica, komercijalizacije i loše organizacije, ali teško može preživjeti gubitak povjerenja u poštenje samog takmičenja.
Najopasniji problem za FIFA-u
Svjetsko prvenstvo i dalje ruši rekorde gledanosti i privlači ogromnu publiku — stadioni su puni, utakmice se prate širom svijeta, a najveće zvijezde ponovo su u središtu globalne pažnje. Upravo zato FIFA možda ne osjeća neposredne posljedice kontroverzi.
Ali povjerenje se ne gubi odjednom — nestaje postepeno, nakon svake neobjašnjene odluke, svakog političkog poziva i svakog različitog tumačenja istog pravila. Tekst Guardiana zato nije tvrdnja da je Svjetsko prvenstvo namješteno, već upozorenje da je FIFA svojim ponašanjem omogućila da takva ideja velikom broju navijača više ne djeluje potpuno nezamislivo. A za organizaciju koja živi od uvjerenja da je fudbal nepredvidiv i pošten, malo je opasnijih stvari od toga.
