Glumio glad i siromaštvo pa “ubijao” golovima: Priča o najluđem majstoru u dresu Čelika
Jedan od najspecifičnijih likova jugoslavenskog fudbala bio je Mehmed Buza, napadač koji je ostavio dubok trag u dresovima Čelika iz Zenice i Olimpije iz Ljubljane.
Iako nikada nije zaigrao za najveće klubove poput Dinamo Zagreb, Hajduk Split, Partizan ili Crvena zvezda, ostao im je dobro zapamćen. Golove je postizao kao na traci, a uz to bio i jedan od najnepredvidljivijih napadača svog vremena.
Rođen 1947. godine u Kaknju, Buza je bio simbol zlatne generacije Čelika iz 70-ih godina. Zeničani su tada osvajali međunarodne trofeje i igrali zapaženu ulogu u prvenstvu bivše Jugoslavije.
Buza je u tim uspjesima imao ključnu ulogu. Bio je lucidan, brz i mentalno jak, ali i izuzetno duhovit.
Na terenu je često razgovarao sa svojim čuvarima, koristeći neobične metode kako bi ih izbacio iz ravnoteže. Jedna od njegovih najpoznatijih taktika bila je da glumi siromaštvo.
Govorio bi protivnicima da nema šta jesti, da su mu djeca gladna i da ga puste na miru. Jednima bi pričao da ima petoro djece, drugima četvoro, a nekad bi spominjao i blizance.
Dok bi se protivnici opustili, Buza bi u pravom trenutku kaznio njihovu nepažnju. Golovi su dolazili gotovo niotkuda.
Nakon pogotka znao bi se okrenuti prema protivnicima i dobaciti im u svom stilu. Njegove “igre” nisu bile samo psihološke.
Postoje priče da je znao u skoku zbuniti golmana do krajnjih granica, pa čak i koristiti trikove koji su protivnike ostavljali bez reakcije.
Jedna od legendi kaže da je u duelu uspio prevariti i Brane Oblaka, nakon čega je ovaj ostao bez lančića.
O njegovim kvalitetima svjedočio je i Josip Čop u razgovoru za hrvatske medije.
"Znao sam što je i ko je Mehmed Buza. Bio mi je drag, ali znao sam da je opasan. U jednoj utakmici kada smo se mi borili za ostanak u ligi vidim ja da je Buza osobito raspoložen.
Puno priča, dribla me, vara, osjetim da će me zavaljati. Što sam mogao, morao sam osigurati momčad da nas Buza ne uništi. U jednom startu sam pokazao da sa mnom nema zafrkancije. Odmah je zatražio zamjenu", ispričao je Čop.
Buza je tokom karijere nosio i dres kakanjskog Rudara, a gdje god je igrao ostavljao je isti trag, golove i priče koje se i danas prepričavaju.
Sam ističe koliko mu je fudbal značio.
"Mnogi me danas pitaju što za mene znači nogomet? Odgovor je u najkraćem sljedeći: Za mene je nogomet sve! Jer sve što sam u životu postigao od svoje 15 godine, kada sam počeo igrati u prvoj postavi dobojske Mladosti, postigao sam zahvaljujući s svojim nogometnim, igračkim sposobnostima i znanju", poručio je jedne prilike Buza.
Posebno se ponosi golgeterskim učinkom kroz karijeru.
"A samo na planu sporta zaista sam postigao mnogo: bio sam prvi golgeter u zeničkom Čeliku, ljubljanskoj Olimpiji i kakanjskom Rudaru; davao sam po dva i po tri gola na jednoj utakmici, i to golmanima koji su bili reprezentativci bivše Jugoslavije, Pantelić, Svilar i drugi, zatim sam svojim golovima odlučivao u pobjedama Čelika i Olimpije koje su ove klubove spašavale ispadanja iz lige", govorio je Buza.
O kakvom se napadaču radilo, svjedočio je i legendarni golman Tonči Gabrić.
"Buzine reakcije bile su nepredvidive. Sve je bilo podređeno zabijanju gola i varanju suparnika. Toliko se izvještio da smo svi znali što će spremiti, a on bi nas opet iznenadio. Nenadmašan igrač, vjerujte mi", rekao je Gabrić.
Danas, iako daleko od reflektora, Buza i dalje živi u pričama navijača. U Zenici ga pamte kao legendu, a njegovo ime i dalje ima posebno mjesto u historiji kluba.