Glumila ludilo da otkrije istinu: Kako je 23-godišnja novinarka razotkrila sistem zlostavljanja

U jesen 1887. godine, 23-godišnja novinarka New York Worlda Elizabeth Jane Cochran, poznata pod pseudonimom Nellie Bly, pristala je na zadatak koji bi malo ko prihvatio. Da bi razotkrila uslove u ženskom azilu za mentalno oboljele na ostrvu Blackwell’s Island, morala je dokazati da nije pri sebi.

Prijavila se u ženski pansion u New Yorku, gdje je počela da se ponaša dezorijentisano i uznemireno. Njen nastup bio je toliko uvjerljiv da su ljekari i sud brzo zaključili da je duševno bolesna. Poslata je u azil na ostrvu East River, gdje su žene često provodile ostatak života, bez pregleda, terapije ili mogućnosti da dokažu da su zdrave.

Ono što je Bly tamo vidjela šokiralo je i nju i kasnije cijelu zemlju. Pacijentkinje su bile pothranjene, izložene hladnoći, kupane ledenom vodom i tučene. Hrana je bila pokvarena, a kreveti puni buha. Osoblje ih je vrijeđalo, a mnoge žene, pokazalo se, uopšte nisu bile bolesne – već siromašne, migratkinje ili jednostavno neželjene.

Deset dana kasnije, urednik novina New York World obezbijedio joj je izlazak. U redakciju se vratila s bilježnicom punom zapisa i odmah počela pisati seriju tekstova koji su kasnije objavljeni pod naslovom “Ten Days in a Mad-House”.

Ti članci izazvali su ogromnu pažnju javnosti i političara. Njujorške vlasti su formirale posebnu komisiju koja je obišla azil, potvrdila njene navode i naložila niz reformi: poboljšanu ishranu, grijanje, obuku osoblja i redovne medicinske preglede. Grad New York je izdvojio dodatnih milion dolara za ustanove mentalnog zdravlja – ogroman iznos za to vrijeme.

Nellie Bly je svojim tekstom pokazala moć novinarstva da promijeni stvarnost, ali i hrabrost jedne žene da rizikuje slobodu i zdravlje kako bi otkrila istinu. Ušla je u azil kao “luda žena”, a izašla kao novinarka koja je potresla Ameriku i pokrenula reforme koje su spasile hiljade drugih.