Sarajevski glumac Davor Golubović, poznat po svom autentičnom glumačkom izrazu i beskompromisnoj iskrenosti, otvoreno govori o svom profesionalnom putu, odnosu društva prema kulturi i vlastitim borbama u sistemu koji, kako kaže, sve više guši umjetnički duh.
U iskrenom razgovoru za „Dnevni avaz“ Golubović ističe da je godinama prisutan na pozorišnoj sceni, ali istovremeno i svjedok realnosti u kojoj politička i kulturna elita često zanemaruju pozorište, umjetnost i umjetnike.
Ljubav prema glumi
Svoj rad gradi na istinskoj ljubavi prema glumi, dok se paralelno nosi s razočarenjima koja donosi birokratiziran i nestabilan sistem.
U razgovoru otkriva kako je nastala nova predstava „Hoću kući“ čiji tekst potpisuju on i njegov kolega Irfan Ribić, te šta ga veže za Sarajevo, kada je spreman da ode, ali i zašto uvijek ostaje.
- Irfan i ja smo se družili na snimanju jednog filma, znamo se s Akademije. Studirali smo, znamo se iz tih dana. Sjedili smo i pričali da želimo da napravimo predstavu. I tako kroz razgovor došli smo do toga da to bude tema migranta koji dolazi u Sarajevo i Sarajliji koji se kroz neke zajedničke teme upoznaju. I tako je nastao tekst za predstavu 'Hoću kući' – ispričao je Golubović.
Zatim, u razgovoru za naš list prisjeća se i onih momenta kada poželi napustiti svoju državu i rodni grad, ali kaže da se vrlo brzo predomisli.
- Često kada sam ljut i razočaran razmišljam da odem. Ali kada sve to prođe shvatim da je moja baza u Sarajevu, gradu gdje sam odrastao. Tu je moja inspiracija – ispričao je Golubović.
Kroz razgovor je istakao i da ponekad bude ljut kada uoči da ljudi iz kulture poprimaju odnos prema kulturi kakav imaju političari, te da gledaju kako izvući koristi.
- Mnogo njih je naštetilo kulturi, da li pojedinačno ili u dosluhu s političarima. Ljudi iz politike, ministri nisu u pozorištima. Ne viđam ih u publici, ne viđam ih u salama. Kako je postavljena ova nova vlada, tako da kažem, nisam nikoga viđao – ispričao je Golubović za naš list.
Nepravda i bijes
Zatim se osvrnuo i na to što se mnogi političari pojavljuju samo na mjestima gdje će biti viđeni, gdje su mediji i gdje mogu ubirati političke poene.
- Moje mišljenje je da smo mi društvo robova, a goniči su ljudi koji vladaju korporacijama, strankama, na kraju i državom. Tada uvijek osjetim neku nepravdu, potrebu da kažem da je vidim kao i mnogi drugi, hoću da kažem šta se sve dešava. Političari moraju da shvate koliki je njihov prostor. Imam osjećaj da je dosta tih ljudi jako nepristojno. Da uzimaju vremena, novca više nego im je potrebno. Mada, to se sve vidi. To je lično pitanje, da ljudi sami procijene gdje je mjera – ističe Golubović.
Kako kaže, svi su krivi za ovakvo stanje, jer ljudi iz kulture se boje za svoju egzistenciju, šute, a političari vješto koriste takvo stanje.
- Dosta ljudi neće da radi svoje poslove iako mnogi čekaju na te pozicije. Dosta ljudi iz kulture je pljačkalo iz fondova. To su uglavnom potkapacitirani umjetnici, te oni zajedno sa političarima rade. Oni su uzeli i način življenja kao političari – ispričao je.
Iako je u nekolicini onih koji glasno i oštro govore o ovakvim temama, bez straha i zadrške, Golubović ističe da je na svojoj koži osjetio posljedice svog stava i mišljenja koje se ne libi kazati naglas.
- Jako dugo radim u pozorištu, ali moj status još nije riješen. To je nezahvalan položaj. Moj status je rad na neke ugovore, moram da izlazim na prijemne ispite. I nakon svih predstava i uloga, na svake otprilike dvije godine moram da izađem da neko odluči da li sam ja dobar – ispričao je Golubović, koji u svojoj karijeri ima više od 400 igranja u Kamernom teatru.
Zatim, dodaje da u različitim komisijama sjede glumci, ali političari su ti koji donose zakone, a da nemaju ikakvo znanje kako funkcionira pozorište.
- Postoji sistem gdje glumac napreduje, od glumca 3 do glumca 1, tačnije prvaka. To je za svakog glumca blaženstvo, da bude prvak. Meni je to onemogućeno jer su moji ugovori isprekidani, čak nemam ni radni staž povezan. Te birokratske stvari ubijaju umjetnički duh. Ne mogu da se razvijam onako kako treba da se razvijam, te stvari glumca sputaju i dovode do stanja nervoze – kazao je Golubović u razgovoru za „Dnevni avaz“.
Dvije strane medalje
Da je gluma profesija koja ima dvije strane medalje, svjedoči i primjer Golubovića, koji kaže da se bez obzira na sve nikada nije pokajao ili razočarao što je izabrao ovaj put.
- Postoje dvije strane glume, to je ljubav prema tome i nikada se nisam pokajao ili razočarao zbog toga. Ali, često sam razočaran u sistem, odnos naše države prema kulturi i umjetnosti. Kada se sjetim toga budem ljut i razočaran, ali onda se sjetim zašto sam ušao u sve ovo – kazao je Golubović.
Od medicine do pozorišta
Golubović je gostovao u „Avazovom intervjuu“ koji je dostupan na YouTube kanalu Avaz TV, te je tom prilikom govorio o svom putu od medicine do pozorišta, ali i o reakcijama porodice i prijatelja o njegovoj promjeni profesije.