Gašenje pogona u zeničkoj željezari: Početak kraja ili šansa za novi model industrije
Obustava integralne proizvodnje čelika u zeničkoj željezari označava jedan od najozbiljnijih industrijskih potresa u Bosni i Hercegovini (BiH) u posljednjih nekoliko godina. Nakon višemjesečnih upozorenja, zahtjeva za zaštitu domaće proizvodnje i izostanka konkretne reakcije institucija, kompanija je započela proces gašenja ključnih pogona, uz poruku da je nastavak poslovanja u postojećim tržišnim uslovima postao neodrživ.
U tom kontekstu, direktor pogona Čeličane Azemin Sarajlić izjavio je kako je tim spreman stvoriti sigurne uslove za gašenje pogona uz mogućnost ponovnog pokretanja. Sarajlić je naveo kako slijede sve aktivnosti te da će sačekati zadnje količine tečnog metala i isprazniti mikser koliko god bude moguće.
"Opisivati osjećaj je teško. Ne može se to opisati. Razumijemo da je situacija takva da to trebamo uraditi jer ne ide dalje, a s druge strane, šta ćemo sad...? Nema posla, nema novca, a treba živjeti... Ostaju opcije koje većina ne preferira, da idemo vani, ali nemamo drugu opciju. Ja trebam porodici osigurati uslove za život... Teško pada sve ovo", izjavio je Sarajlić.
Kako najavljuju ponovno pokretanje proizvodnje zahtjevat će nove materijalne troškove i vrijeme, ali i angažman spoljnih kompanija za pripremu ponovnog početka proizvodnje. Vlada Federacije BiH kojoj je iz ove kompanije nedavno ponuđen dodatni paket suvlasništvu, najavila je svoj plan mogućeg rješenja trenutne krize u jedinom bh. proizvođaču čelika te je i za nosioca tog procesa odredila kompaniju Energoinvest.
Obustava integralne proizvodnje čelika
Proces je formalno počeo danas 22. aprila gašenjem Aglomeracije i Visoke peći, dok je za naredne dane planirano zaustavljanje rada Čeličane, čime se praktično zaokružuje kraj integralne proizvodnje. Riječ je o tehnološki i finansijski najzahtjevnijem segmentu proizvodnje čelika, a njegovo gašenje ne znači samo privremeni zastoj, već duboki rez u industrijskom kapacitetu zemlje.
Generalni direktor Ahmed Hamzić najavio kako su spremni na razgovor te dogovor da se preduzeće postavi na zdrave noge. Zahvalio je radnicima na nesebičnom radu koji su iskazali i u procesu gašenja.
"Mogu samo da zamislim kako je njima. Ovdje sam šest mjeseci i maltene sam se srodio s njima. Nažalost, nismo mogli uspjeli. Sav uloženi trud je poraz ne samo mene, nego i ovih ljudi ovdje. Ovo je najteži dan i najteži poraz u mom životu", kazao je Hamzić.
Fena
Uprava kompanije jasno je stavila do znanja da odluka nije donesena naglo. Već šest mjeseci traje proces u kojem su, prema njihovim navodima, učestvovale institucije sa svih nivoa vlasti, uz pozitivna mišljenja za mjere zaštite domaće industrije.
Ključni problem nastao je kada je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u martu odbilo predloženu uredbu, nakon čega su inicijative ostale bez odgovora. U takvom ambijentu, kompanija suočena s kontinuiranim gubicima i otvorenim tržištem bez zaštitnih mehanizama više nije mogla održavati proizvodnju.
Finansijski pokazatelji dodatno pojašnjavaju težinu situacije. Prema riječima menadžmenta, prošla godina završena je s gubitkom od gotovo 97 miliona KM. Iako su ove godine gubici smanjeni, tržišni uslovi, posebno pritisak jeftinijeg uvoznog čelika i izostanak zaštitnih mjera, ostali su nepremostiva prepreka. Uprava zato zaključuje da je gašenje integralne proizvodnje bilo neminovno.
Prema podacima sindikata, uvoz rebrastog betonskog čelika u šipci i koturu, toplovaljane žice za armirani beton te armaturnih mreža u Bosnu i Hercegovinu u 2024. godini iznosio je 187.027 tona, pri čemu su najveći uvoznici bili Turska i Italija. U 2025. godini uvoz je bio još veći, što predstavlja približno trećinu godišnje proizvodnje NŽZ-a.
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, uvoz čelika i željeza u 2025. godini iznosio je ukupno 1.067.331.165 KM, a izvoz 525.234.591 KM. U istom periodu, uvoz proizvoda od če
Planirana reorganizacija poslovanja
Ipak, poruka iz kompanije nije potpuno pesimistična. Fabrika se formalno ne zatvara. Planirana je reorganizacija poslovanja i potraga za novim modelom koji bi omogućio nastavak rada u drugačijem obimu. To uključuje i bolnu realnost, moguće smanjenje broja zaposlenih, kako direktno tako i kroz lanac povezanih firmi. Uprava naglašava da će pokušati očuvati što više radnih mjesta, ali u okvirima finansijskih mogućnosti.
Tehnički aspekt gašenja dodatno pokazuje da vrata nisu potpuno zatvorena. Proces obustave vodi se tako da ostavi mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje.
Visoka peć, na primjer, bit će konzervirana na način koji omogućava restart čak i nakon duže pauze, ali uz značajne troškove i angažman vanjskih partnera. Upravo ti troškovi čine svaki budući povratak proizvodnje složenim i neizvjesnim.
Radnici, međutim, situaciju vide mnogo direktnije. Poruke iz pogona ukazuju na strah od dugoročne neizvjesnosti, odlaska iz zemlje i gubitka specifičnih industrijskih znanja koja se teško mogu nadomjestiti. Najavljeni protesti krajem aprila ispred državnih i entitetskih institucija dodatno potvrđuju da socijalna dimenzija ove krize tek dolazi u fokus.
Konsolidacija umjesto gašenja
U međuvremenu, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine pokušava preuzeti inicijativu. Umjesto scenarija stečaja, najavljen je model konsolidacije i restrukturiranja, uz cilj očuvanja proizvodnje i radnih mjesta. Kao ključni operativni akter u tom procesu određen je Energoinvest, kompanija s iskustvom u vođenju kompleksnih industrijskih sistema.
Plan predviđa mogućnost strateškog partnerstva, pa čak i preuzimanja željezare pod jasno definisanim uslovima. Vlada naglašava da je riječ o sistemu od strateškog značaja, čije bi gašenje imalo domino-efekat na druge sektore, uključujući Elektroprivreda Bosne i Hercegovine i Željeznice Federacije BiH. Upravo ta povezanost dodatno komplikuje cijeli slučaj, jer kriza u željezari prelazi granice jedne kompanije i postaje pitanje industrijske politike.
Ipak, ostaje otvoreno ključno pitanje, može li institucionalna reakcija stići na vrijeme. Uprava željezare tvrdi da nije bila uključena u razgovore o konsolidaciji, ali istovremeno izražava spremnost za pregovore. To ostavlja prostor za potencijalni dogovor, ali i naglašava dubok jaz između kompanije i institucija koji je i doveo do trenutne situacije.
Slučaj zeničke željezare tako postaje ogledni primjer šireg problema domaće ekonomije, sudara otvorenog tržišta, nedostatka industrijske zaštite i sporog institucionalnog odgovora.
U narednim sedmicama odlučivat će se ne samo sudbina jednog industrijskog giganta, već i pravac kojim će Bosna i Hercegovina voditi svoju industrijsku politiku u godinama koje dolaze.
