Mnogi ne razmišljaju koliko je udisanje zagađenog vazduha opasno. Ne razmišljaju ni o posljedicama. Smatraju da nekoliko dana zagađenog vazduha ne može ostaviti ozbiljne posljedice. Ali, naučni podaci govore suprotno.
-U radu Sangkhama i saradnika iz 2024. godine, objavljenom u prestižnom časopisu Environmental Advances, jasno je povezana izloženost PM2,5 česticama sa nizom respiratornih, kardiovaskularnih i neuroloških oboljenja. Putem različitih mehanizama dolazi do nastanka i progresije mnogih bolesti. Autori su naveli da hemijski spojevi vezani za PM2,5 mogu prodirati u organizam i narušavati intracelularne funkcije na genetskom i epigenetskom nivou, dovodeći do mutacija i razvoja malignih oboljenja – objašnjava za Srpskainfo prof. dr Saša Zeljković, redovni profesor neorganske hemije na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.
Kratkoročno, čak i poslije kraćeg boravka na otvorenom kada je vazduh jako zagađen, građani mogu da osjete trenutne posljedice. Dugoročni efekti javljaju se pri dugotrajnoj izloženosti.
-Kao kratkoročni efekti najčešće se navode iritacija očiju, nosa i pluća, kao i ubrzan rad srca. Negativne posljedice posebno će osjetiti osjetljive grupe, poput djece, starijih osoba, te osoba sa kardiovaskularnim bolestima, astmom i bronhitisom – ističe Zeljković.
Kada čitamo ili slušamo o kvalitetu vazduha, obično se spominju dozvoljene vrijednosti PM2.5 i PM10 čestica. Šta to, zapravo, znači? I koje su opasnije po ljudsko zdravlje?
Osnovna razlika je u dubini njihovog prodora u ljudski organizam.
-Tako PM10 čestice imaju promjer do 10 mikormetara, a PM2,5 čestice do 2,5. Što su čestice manje, to dublje prodiru u organizam. Zbog toga su PM2,5 čestice štetnije od PM10 i mogu uzrokovati ozbiljnije respiratorne i kardiovaskularne probleme – naglašava Zeljković.
Prema njegovim riječima, zimsko u Banjaluci dominantno potiče upravo od PM2,5 čestica, koje nastaju sagorijevanjem uglja, drveta i peleta u individualnim i kolektivnim ložištima.
Ne treba zanemariti ni izduvne gasove automobila, koji dodatno doprinose prisustvu azot-dioksida (NO₂) i ugljen-monoksida (CO). Ugalj iz pojedinih rudnika u BiH sadrži značajne količine sumpora, pa se njegovim sagorijevanjem u ložištima oslobađaju veće količine sumpor-dioksida (SO₂).
Profesor Zeljković naglašava da bi najbrži efekat na smanjenje zagađenja imalo smanjenje loženja i saobraćaja u kritičnim danima, ali ističe da je nejasno ko je tačno nadležan za uvođenje restriktivnih mjera.
Dugoročno, rješenja vidi u edukaciji, smanjenju ili potpunoj zabrani upotrebe uglja u ložištima, priključenju većeg broja korisnika na toplovodnu mrežu, uvođenju električnih autobusa, besplatnom javnom prevozu, potpunom ukidanju carina na električna vozila, energetskoj tranziciji sa termoelektrana na obnovljive izvore energije, podsticajima za solarne i vjetroelektrane, povećanju broja i kvaliteta biciklističkih staza, kao i sadnji novih zelenih površina.
-Djelovati moramo odmah, jer naš grad više ne može da diše – upozorava Zeljković.
A Banjaluka je ove zime više puta bila na listi gradova sa nezdravim vazduhom.
Pulmolog Mladen Duronjić, načelnik Klinike za plućne bolesti UKC Republike Srpske, rekao je za Srnu da su najugroženije trudnice, djeca i stari ljudi od 60 i 70 i više godina zbog pridruženih bolesti. Maske ne pomažu, eventualno one sa finim filterima.
Naime, obične hirurške maske, marame ili šalovi ne pomažu protiv sitnih čestica smoga PM2.5. Hirurške maske stvaraju barijeru protiv većih čestica i kapljica, u slučaju kašlja ili kihanja, ali imaju prevelike pore da zadrže mikroskopski male čestice smoga. U suštini, ovakve maske samo smanjuju neprijatnost, ali ne i izloženost toksinima.
Pomoći mogu respiratorne maske pod uslovom da dobro prijanjaju uz lice, a najefikasnije su maske sa zamjenjivim filterima, za čestice i gasove. Za sve nas koji nemamo ovakve maske, jedan od vidova zaštite je što kraći boravak napolju.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.