Ko je, u stvari, zbog kojeg se digla tolika bura?
Ovaj nesuđeni inženjer i penzionisani brigadir Armije BiH iz Srebrenice, ima više nego živopisnu biografiju.
Za Bošnjake heroj Srebrenice, za Srbe neosuđeni ratni zločinac, za visoke vojne oficire “obični policajac, koji se izdigao u ratu”, za moraliste ratni profiter i kontroverzni biznismen, za političare čovjek koji previše zna …
A šta je od svega toga tačno. Sve navedeno. I još mnogo toga.
Dovoljno je reći da je u Titovoj vojsci dobio značku primjeren vojnik JNA, Slobodan Milošević mu je poklonio pištolj sa posvetom, a Alija Izetbegović ga je odlikovao ordenom Zlatni ljiljan za podvige u Armiji BiH.
Ova tri trofeja su, kako će kasnije pričati Orić, jedino što su njegovi roditelji iznijeli iz porodične kuće u Srebrenici, kada su bježali od srpskih snaga. Naser poslije rata nikad nije prekoračio prag rodne kuće.
Naser Orić je rođen u Potočarima kod Srebrenice, 1967. godine. Nakon srednje tehničke škole u Boru u Srbiji upisuje Fakultet za obojenu metalurgiju, ali nije dugo bio student.
Napušta studije i odlazi na odsluženje redovnog vojnog roka. Iz vojske izlazi sa činom vodnika. Prema pisanju Tanjuga, vojsku je služio u specijalnoj jedinica JNA za atomsku i biološko – hemijsku odbranu.
Nakon vojske završava policijski kurs i radi kao policajac pripravnik u centru Beograda. Kasnije je završio i obuku za specijalce. Po nekim izvorima, 1990. godine je povremeno odlazio na Kosovo kao pripadnik jedinice za specijalne zadatke MUP-a Srbije.
Bio je tjelohranitelj Slobodana Milošević, a uveče tezgario kao izbacivač u kultnoj diskoteci u Knez Mihajlovoj.
Čuvao je Miloševića i na čuvenom mitingu na Gazimestanu, povodom 600. godišnjice Kosovske bitke. Orić je kasnije izjavio da mu je baš na tom mitingu “puklo pred očima”.
– Bio sam jedini Bošnjak u obezbjeđenju. Kada sam vidio da je to ogroman skup Srba, s kojeg se šalju ratni pokliči, bilo mi je jasno šta se sprema – rekao je Naser Orić 2017. godine za sarajevske medije.
Ipak, ostao je u MUP-u Srbije i u Miloševićevoj blizini i u martu 1991. učestvovao u hapšenju Vuka Draškovića.
U avgustu iste godine odlazi u BiH, prvo u policijsku stanicu na Ilidži, a potom u Srebrenicu, gdje će prvo postati načelnik policije, pa komandant Teritorijalne odbrane, pa visoki oficir Armije BiH.
Stariji mještani Ljubovije, pograničnog mjesta u Srbiji, nedaleko od Bratunca, tvrde da je tokom cijelog rata, uprkos tome što je Srebrenica bila enklava opkoljena srpskim snagama, njen ratni komandant Naser Orić bez problema prelazio u Srbiju i “vozikao se džipom”.
Neki izvori tvrde da nikad nije prekinuo veze sa Miloševićevim ljudima.
Orić je u julu 1995, prije nego što je vojska Republike Srpske zauzela Srebrenicu, evakuisan helikopterom na područje pod kontrolom Armije BiH. Prethodno je smijenjen sa pozicije komandanta srebreničke brigade. Javnost nikad nije saznala zašto.
Srbi su Orića optuživali da su pod njegovom komandom jedinice iz enklave počinile ratne zločine u srskim selima oko Srebrenice i Bratunca.
Tri puta je optuživan za ratni zločin, čak je i ležao u Hagu, ali nikad nije osuđen.
U pritvorskoj jedinici Haškog tribunala u Ševeningenu igrao je fudbal sa Veselinom Šljivančaninom, i upoznao Momira Nikolića, oficira Vojske Republike Srpske, koji je na sudu priznao krivicu za, kako je naveo, “genocid u Srebrenici”.
Nekoliko godina nakon što je u Hagu oslobođen krivice, uhapšen je 2015. na aerodromu u Švajcarskoj po potjernici iz Srbije, koja ga je teretila za ratne zločine.
Međutim, nije izručen Srbiji nego BiH, jer su se u Tužilaštvu BiH naglo dosjetili da i oni imao optužnicu protiv Orića. Naravno, za ratne zločine.
I proces u Sarajevu je završen oslobađajućom presudom. Neki izvori bliski istrazi navode da niko od Srba nije htio da svjedoči protiv njega.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.