Fizičari predviđaju kraj svemira: "Mogao bi se dogoditi obrnuti Veliki prasak"

Umjesto vječnog širenja, svemir bi mogao doživjeti takozvano Veliko sažimanje, piše Science Alert.

Novi model, zasnovan na nekoliko nedavnih rezultata o tamnoj energiji, otkriva da svemir ima životni vijek od samo 33,3 milijarde godina.

Budući da je od Velikog praska prošlo 13,8 milijardi godina, to sugeriše da nam je preostalo nešto manje od 20 milijardi godina postojanja.

Fizičari Hoang Nhan Luu, Yu-Cheng Qiu i Henry Tye navode da će se svemir nastaviti širiti još otprilike 11 milijardi godina. Nakon toga će se zaustaviti i promijeniti smjer, urušavajući se u hipotetsko Veliko sažimanje.

"Posljednjih 20 godina ljudi su vjerovali da je kozmološka konstanta pozitivna i da će se svemir zauvijek širiti", kaže Tye.

"Novi podaci, čini se, ukazuju na to da je kozmološka konstanta negativna i da će svemir završiti Velikim sažimanjem."

Kozmološka konstanta na koju se Tye referiše, poznata kao λ, jeste vrijednost koju je Albert Einstein uveo u svoju teoriju opšte relativnosti kako bi opisao širenje svemira.

Ako je njena vrijednost pozitivna, ona djeluje kao sila koja neprestano gura svemir prema van. Ako je negativna, ponaša se kao stalna privlačna sila koja ga može zaustaviti i preokrenuti njegovo širenje.

Nedavna posmatranja nagovještavaju da se tamna energija možda mijenja s vremenom. U novom modelu, podaci najbolje odgovaraju maloj negativnoj vrijednosti λ, što bi značilo da ona usporava, a ne pomaže širenju svemira.

Kako je onda moguće da se svemir i dalje širi? Znanstvenici objašnjavaju da se opaženo ponašanje može postići ako se negativna λ kombinira s ultralakim poljem aksona - hipotetskih čestica koje se danas ponašaju kao tamna energija.

U svojoj novoj analizi, Tye i njegovi kolege opisuju akson kao silu koja je svemiru u početku dala poticaj za širenje, ali čiji se uticaj s vremenom polako smanjuje. Trenutno je utjecaj aksona još uvijek dominantan, gurajući svemir prema van ubrzanom brzinom.

Međutim, za otprilike 11 milijardi godina, potisak aksona će dovoljno oslabiti da će privlačna sila negativne λ preuzeti kontrolu. Tada će se širenje zaustaviti, a svemir će dosegnuti svoju maksimalnu veličinu od oko 1,7 puta veće od današnje. Nakon toga će se početi skupljati, jureći prema Velikom sažimanju idućih 8 milijardi godina.

Autori to upoređuju s vožnjom bicikla uzbrdo s vjetrom u leđa: "idući gore, kako vjetar popušta, vaš uspon se usporava, zatim se nježno zaustavlja na vrhu prije nego što krenete niz strmiju stranu, dobijajući brzinu dok idete."

Faza sažimanja, navodi se u radu, brža je od faze širenja jer tada preuzima kinetička energija aksona, a rastuće gustoće jačaju gravitacijsku privlačnost.

Veliko sažimanje je suprotnost Velikom prasku, scenario u kojem se sva materija u svemiru ponovno sabija u jednu, beskonačno gustu tačku ili singularnost. Važno je napomenuti da je ovo daleko od sigurnosti - nije čvrsto predviđanje, već jedna moguća budućnost ako se nedavni nagovještaji potvrde. Biće potrebno mnogo više podataka kako bi se utvrdilo razvija li se tamna energija zaista.

Uprkos tome, rad pruža jedan potencijalni odgovor na jedno od najvećih pitanja kozmologije.

"Za svaki život želite znati kako život počinje i kako život završava - krajnje tačke", kaže Tye.

"Za naš svemir, takođe je zanimljivo znati, ima li početak? Šezdesetih godina prošlog vijeka saznali smo da ima početak.

Zatim je sljedeće pitanje: 'Ima li kraj?' Mnogo godina, mnogi su ljudi mislili da će trajati zauvijek. Dobro je znati da će, ako se podaci potvrde, svemir imati kraj." Istraživanje je objavljeno u časopisu Journal of Cosmology and Astroparticle Physics, prenosi Index.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.