Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavio je članak o selekciji Bosne i Hercegovine pod nazivom "Najvoljenija reprezentacija na svijetu".
Dopisnik ovog lista iz Los Angelesa Tammo Blomberg uvodi čitaoce u članak, pojašnjavajući im ono, o čemu u međuvremenu svi pišu: priču o pjesmi "I'm from Bosnia, take me to America", koja je "jedna od himni ovog Svjetskog prvenstva", prenosi DW.
"Čuje se na stadionima, ulicama i u barovima, a ljudi posvuda uz nju pjevaju, plešu, skaču. Ta pjesma prati reprezentaciju BiH od kraja marta. Rasla je zajedno s ekipom, daleko izvan granica Balkana. I ove srijede ponovo će odjekivati na ulicama San Francisca, kada Bosna i Hercegovina u prvoj nokaut utakmici su svojoj istoriji zaigra protiv domaćina prvenstva."
Ali , nastavlja FAZ, "pjesma govori i o onome o čemu je Dubioza Kolektiv pjevao još prije trinaest godina: o bosanskohercegovačkoj dijaspori, ljubavi prema domovini i krhkom obećanju američkog sna. Čini se da se to ne može odvojiti od fudbalske euforije. Jer uspjeh ove reprezentacije za mnoge znači mnogo više od samog fudbala."
Reprezentacija dijaspore
"Dvadesetosmogodišnji Demirović tipičan je predstavnik ove reprezentacije. Rođen je u Hamburgu, igra za Stuttgart i dio je velike dijaspore o kojoj pjeva Dubioza Kolektiv. Isto je i sa Kerimom Alajbegovićem, rođenom u Kölnu. Tu je i Esmir Bajraktarević, koji je 31. marta protiv Italije iz penala odveo BiH na Svjetsko prvenstvo. Rođen je u američkoj saveznoj državi Wisconsin. U šesnaestini finala igrat će za jednu svoju domovinu protiv druge – protiv SAD-a, za čije je omladinske selekcije ranije nastupao", piše FAZ.
U članku se kaže i da je to bio jedan od glavnih projekata selektora Sergeja Barbareza kada je prije dvije godine preuzeo reprezentaciju: privući talentovane igrače iz dijaspore. "Barbarez je tada objasnio da želi igrače kod kojih osjeća iskrenu želju da predstavljaju Bosnu i Hercegovinu i koji bi bili ponosni što nose njen dres. Igrače koji vjeruju da ova reprezentacija može izboriti velika takmičenja. Pred prvu utakmicu kao selektor rekao je da prije svega želi promijeniti odnos ljudi prema reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Želio je da je narod ponovo zavoli".
Više od fudbala
Teško je pronaći reprezentaciju koja je voljenija od ove, piše dalje FAZ. "Navijači stadione pretvaraju u more plave i žute boje, pune barove i pjevaju ljubavne pjesme. Da, doslovno ljubavne pjesme. Kada s navijačima razgovarate o tome šta im znače ovi dani Svjetskog prvenstva, gotovo svi kažu isto: Ovdje nije riječ samo o fudbalu."
Na šetalištu u Santa Monici, stoje Emil i Edin. I oni su dio dijaspore. Dolaze iz Švedske. "U Švedskoj je Svjetsko prvenstvo samo Svjetsko prvenstvo", kaže Emil. "Ali u Bosni ono znači mnogo više i ide mnogo dublje." Sve ima mnogo veću emotivnu težinu. Emil potom objašnjava složenu strukturu Bosne i Hercegovine: različite narode i religije – Bošnjake muslimane, Hrvate katolike i pravoslavne Srbe. Govori o podjelama i napetostima. "Ali u reprezentaciji svi igraju zajedno", kaže.
Bilo da su Bošnjaci poput Edina Džeke, Hrvati poput Nikole Katića ili Srbi poput Jove Lukića – svi zajedno trče, skaču, šutiraju i bore se za isti cilj.
"Za razliku od politike", primjećuje Emil. "Fudbal okuplja ljude u Bosni i daje nam nadu za budućnost."
Simbol bolje Bosne i Hercegovine
"Upravo u tome mnogi vide razlog ogromne ljubavi prema reprezentaciji. Ona je simbol bolje i ujedinjenije Bosne i Hercegovine", rezimira autor članka u FAZ-u i primjećuje: "Naravno, ne dijele svi u zemlji taj osjećaj, posebno u Republici Srpskoj, čije političko rukovodstvo godinama zagovara otcjepljenje. Ipak, na ovom Svjetskom prvenstvu mnogi navijači žele vjerovati da uspjeh reprezentacije pokazuje kako zajedništvo ipak može funkcionirati...Osim toga, ona donosi radost ljudima koji su je tako rijetko imali. Onima u zemlji koja je preživjela rat i genocid u Srebrenici", piše FAZ i citira bh. reprezentativca Ermedina Demirovića. "Ljudi su morali podnijeti toliko patnje. Mnogi i danas žive gotovo ni od čega i sretni su ako sebi mogu priuštiti jednu kafu dnevno. A onda dođemo mi i donesemo im Svjetsko prvenstvo."
Džeko – superheroj
"Ratna prošlost prisutna je i u životnim pričama mnogih reprezentativaca. Kod igrača rođenih u inostranstvu vidi se kroz činjenicu da su njihovi roditelji pobjegli od rata. Kod Esmira Bajraktarevića čak su četvorica amidža i djed ubijeni u genocidu u Srebrenici. Najpotresnija je ipak priča najvećeg sportskog heroja Bosne i Hercegovine – Edina Džeke.
U tekstu koji je objavio uoči Svjetskog prvenstva za The Players' Tribune, Džeko opisuje odrastanje u opkoljenom Sarajevu. Prisjeća se vremena kada je želio igrati fudbal na ulici, ali nije mogao zbog granata. Bosanskohercegovačkoj omladini poručuje da je sve moguće. Čak i odvesti BiH na Svjetsko prvenstvo.
Džeko danas ima 40 godina…Ali kada slušate kako Bosanci i Hercegovci u Americi govore o njemu, stičete dojam da bi već sutra mogao objaviti kandidaturu za predsjednika države – i pobijediti", piše FAZ.
Najveća pozornica
"Veću pažnju nego u utakmici protiv SAD ova reprezentacija teško da može imati. Amerika je upravo ona zemlja koju Dubioza Kolektiv u prvom, ironičnom dijelu svoje pjesme prikazuje kao mjesto čežnje, gdje Bosanci i Hercegovci žele otići… A onda u drugom dijelu pjesme shvate da tamo ipak nije ljepše. I da nema ljepšeg mjesta od vlastite domovine. Tu će pjesmu oni sigurno pjevati i u San Franciscu", zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.
I Zlatan Ibrahimović navija za Zmajeve
"U prvoj tzv. Nokaut-utakmíci u istoriji BiH na Svjetskom prvenstvu, Edin Džeko i saigrači imaju podršku cijele zemlje – ali i jednog vrlo poznatog navijača", konstatuje dnevnik Weser Kurier. „Uz tri miliona ljudi u domovini, u šesnaestini finala protiv domaćina Svjetskog prvenstva, Sjedinjenih Američkih Država, Bosni i Hercegovini u četvrtak (2.00 sata) palčeve drži i Zlatan Ibrahimović."
U članku se pojašnjava kako nekadašnja švedska fudbalska zvijezda, koja na ovom Mundijalu radi kao stručni komentator za američku televiziju Fox, nije skrivala emocije.
"Ova zemlja je prošla kroz toliko patnje. Vidjeti sada ovu radost veoma me dirnulo. Prolaze me trnci jer od tamo potiče moj otac. Jednostavno sam sretan", rekao je Ibrahimović, vidno ganut nakon pobjede BiH nad Katarom rezultatom 3:1 u posljednjem kolu grupne faze.
"Sada cijela Bosna i Hercegovina sanja o plasmanu u osminu finala", nastavlja Weser Kurier. „"Za nas je sve ovo već veliki bonus. Ali, naravno, naš cilj je pobijediti i na ovoj utakmici. Vjerujem da imamo dovoljno samopouzdanja da to i ostvarimo", poručio je selektor Barbarez, nekada strah i trepet bundesligaških odbrana.
Ionako izuzetnu motivaciju reprezentacije dodatno je pojačala nespretna izjava jedne američke novinarke uoči utakmice. "Što se Bosne tiče – ne bih je mogla pokazati ni na karti. Nemam pojma gdje je i to me uopće ne zanima. Reprezentacija SAD-a se vratila u formu i bolja je nego ikad. Pripremite se, Bosno – možda to ne želite, ali dobit ćete što vas čeka!", izjavila je Abigail Velez sa lokalne televizije ABC7.
Nakon žestokih kritika na društvenim mrežama uslijedilo je brzo izvinjenje, ali Džeko i njegovi saigrači sada žele odgovoriti i na terenu, piše list.
"Protiv SAD selektor opet računa i na veliku podršku navijača. Bilo da se igralo u Torontu, Los Angelesu ili Seattleu, bh. navijači u plavim dresovima do sada su bili među najglasnijima na stadionima. "Najposebniji trenutak je kada navijači zapjevaju. Upravo to me čini tako emotivnim", rekao je Ibrahimović o atmosferi na tribinama.
"Možda nas nema mnogo u domovini, ali nas zato ima širom svijeta. Kod nas postoji izreka da je naša dijaspora brojnija od stanovništva koje živi u Bosni i Hercegovini, posebno u Americi", objasnio je Barbarez i dodao: "Fantastičan je to osjećaj. Mislim da sam najsretniji čovjek na svijetu što imam priliku stajati na ovoj velikoj pozornici i predstavljati svoju zemlju."
"Ishod utakmice to neće promijeniti", završava članak o reprezentaciji BiH njemački list Weser Kurier.
