Dva najveća izazova modernog roditeljstva i kako ih riješiti
Današnji roditelji odgajaju djecu u svijetu neprestanih notifikacija i društvenog pritiska da se optimizuje svaki aspekt života, od rasporeda spavanja do izbora grickalica.
Istovremeno, mnogi roditelji osamdesetih i devedesetih snalazili su se uz puno manje drame i javnog nadzora. Ogromno mentalno opterećenje koje osjećaju savremeni roditelji nije posljedica manjka ljubavi prema djeci, već nošenja s pritiscima s kojima se prethodne generacije nisu morale suočavati.
Kako piše YourTango, jedno istraživanje pokazalo je kako ekrani utiču na živčani sistem djeteta na sličan način kao što zavisničke tvari djeluju na organizam, jer direktno stimulišu centar za nagrađivanje u mozgu.
Kako bismo se suprotstavili lošem ponašanju koje roditelji smatraju frustrirajućim, a koje je zapravo simptom odvikavanja, prvi je korak drastično smanjiti vrijeme pred ekranima i povećati aktivnosti koje angažuju i um i cijelo tijelo.
Aktivnosti poput boravka u prirodi, planinarenja, bavljenja sportom, vožnje bicikla i romobila, kao i učestvovanja u maštovitoj igri koja uključuje kostimiranje i puno kretanja, odličan su izbor. Na primjer, djeca se mogu pretvarati da su učitelji i drže nastavu, da su gusari ili da su olimpijci koji treniraju za zlatnu medalju. To su sjajni načini da se ublaže simptomi odvikavanja od ekrana i olakša prelaz svima.
Još jedan odličan pristup je ograničavanje vlastitog vremena pred ekranima i posvećivanje više vremena direktnoj igri, slušanju, razgovoru ili jednostavno zabavljanju s djecom, jer u izreci da djeca oponašaju roditelje ima puno istine.
"Najbolji način za rješavanje ovog sve češćeg problema jest pronaći aktivnosti koje vama i vašoj djeci donose radost, a koje uključuju tri ključna elementa: povezivanje s prirodom, puno kretanja i praktkovanje svjesnosti - umom, tijelom, govorom i ponašanjem", savjetuje životna trenerica Vicy Wilkinson.
Kada vidite dijete kako trči po kući i kažete mu: "Ne trči, past ćeš!" I naravno, dijete nastavi da trči i padne. U tom trenutku sigurno pomislite: "Pa upravo sam ti rekao/la da to ne radiš!"
Razlog zašto vaše dijete to radi jeste taj što opisujete ponašanje koje ne želite, a ispred njega samo stavljate riječi poput "Nemoj", "Ne" ili "Prestani". Neki psiholozi tvrde da um funkcioniše u slikama pa ne čuje negativne naredbe i vjerovatnije će učiniti ono što vidi. Dakle, kakvu god sliku stvorite u dječjem umu, to će dijete najvjerovatnije i učiniti, prenosi Index.
"Da biste riješili ovaj uobičajeni izazov, sve što trebate učiniti jest opisati sliku ponašanja koje želite vidjeti i naučiti dijete kako da učini ono što tražite, ako ne zna. U ovom primjeru, recite: 'Hodaj!', 'Pazi kuda hodaš' ili 'Hodaj pažljivo' biće dovoljno", objašnjava savjetnica Jody Johnston Pawel, predsjednica kompanije Parents Toolshop Consulting.