DOM NARODA POD KLJUČEM, DŽEPOVI PUNI: Dok Špirić i Čović upravljaju blokadama, građani plaćaju milione za Parlament koji ne radi!

Blokada rada Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH odavno više nije incident nego način na koji njim upravljaju SNSD i HDZ BiH. Preciznije, to je njihov model nerada koji se savršeno uklopio u političku kulturu u kojoj je opstrukcija legitimnija od odgovornosti. Nikola Špirić i Dragan Čović, kao dugogodišnji ključni akter u Domu naroda djeluju kao selektivni upravitelji Doma naroda. Kad im odgovara i kada mogu sjednice zakazuju, kad ne odgovara - poslovnik im postaje štit iza kojeg se sakrije svaka obaveza. I tu dolazimo do suštine problema: nije stvar samo u političkoj volji, nego u pravilima igre koja su krojena tako da omogućavaju blokadu bez ikakvih posljedica. Poslovnik o radu Doma naroda, umjesto da osigura funkcionalnost, ostavlja previše prostora za manipulaciju.

Posljednji u nizu primjera njihovih opstrukcija je prekid hitne sjednice Doma naroda na kojoj se trebalo raspravljati o izmjenama Zakona o akcizama koje bi omogućile pomoć građanima u slučaju visokih cijena goriva kakvim svjedočimo već nekoliko sedmica, a potom nije održana ni redovna sjednica na kojoj se nalazilo 54 tačke među kojima i one koje se odnose na evropski put BiH. Sjednica nije bilo jer im nisu prisustvovali delegati HDZ-a i SNSD-a, a čini se da će to nastaviti sve do izbora, jer je Špirić najavio nastavak blokade već iduće sedmice (27. april) za kada je predsjedavajući Doma naroda Kemal Ademović zakazao novu sjednica Doma naroda.  

Mehanizmi poput nedostatka kvoruma, selektivnog stavljanja tačaka na dnevni red ili beskonačnog odgađanja sjednica pretvoreni su u političko oružje ove dvije stranke. U teoriji - zaštita vitalnih interesa. U praksi - alat za paralizu države. Špirić se često poziva na procedure, ali procedura koja guši instituciju nije neutralna nego je saučesnik. Čović, s druge strane, vješto balansira između retorike o evropskom putu i konkretnih poteza koji taj put sistematski usporavaju. Jer, nema evropskih integracija sa parlamentom koji ne radi.

Najveći paradoks je što svi akteri formalno ostaju "u okviru zakona". I upravo to je problem. Kada je zakon napisan tako da dozvoljava blokadu, onda on nije rješenje - nego dio problema. A građani, koji sve to finansiraju, ostaju taoci političkih kalkulacija koje se vode daleko od njihovih stvarnih potreba. Ovo više nije pitanje političkog neslaganja nego elementarne funkcionalnosti države, jer Dom naroda nije zamišljen kao mjesto gdje će se odluke sabotirati, nego donositi. Sve dok se poslovnik koristi kao alat za blokadu, a ne za rad, svaka priča o reformama, evropskom putu ili napretku ostaje - prazna forma. I zato, umjesto beskonačnih izgovora, vrijeme je za ključno pitanje: kome zapravo odgovara da institucije ne rade? Jer dok Dom naroda stoji, njihove plate uredno liježu. A to je jedina efikasnost koju trenutno gledamo.

HRONOLOGIJA BLOKADA

Evo nekoliko konkretnih situacija i perioda gdje su delegati SNSD-a, uključujući Nikolu Špirića, direktno učestvovali u blokadi rada Parlamentarne skupštine BiH.

JULI 2021 - početak višemjesečne blokade nakon što je tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo zakon o zabrani negiranja genocida, SNSD donosi odluku o bojkotu državnih institucija. Špirić i ostali delegati iz RS-a prestaju dolaziti na sjednice Doma naroda. Posljedica: mjesecima nema kvoruma, Parlament praktično paralizovan.

KRAJ 2021. i početak 2022. – produžena blokada Iako su se povremeno pojavljivali, sjednice su često propadale jer: delegati SNSD-a ne dolaze u punom kapacitetu ili napuštaju sjednice prije glasanja. Špirić kao jedan od ključnih ljudi Kluba Srba učestvuje u tom obrascu.

2022-2023 - selektivno prisustvo i rušenje kvoruma Nakon formalnog "povratka u institucije", taktika se mijenja: dolaze na sjednice, ali blokiraju dnevni red ili napuštaju sjednicu kada dođu “sporne” tačke. Time se opet ruši kvorum ili onemogućava odlučivanje.

2023-2024 - blokade u Domu naroda zbog političkih sporova. U više navrata sjednice Doma naroda su odgođene jer nema entitetskog kvoruma iz RS-a ili prekinute zbog izlaska delegata SNSD-a razlozi: Ustavni sud BiH, državna imovina, odluke OHR-a Špirić je u tom periodu često bio među najglasnijim u opravdavanju blokada kroz narativ "zaštite RS".

NAJNOVIJI ZASTOJI (2024-2026) ponavljaju se iste metode: nedolazak ili prekid sjednica.

Dok delegati SNSD-a i HDZ-a ne dolaze na sjednice i blokiraju rad institucija, iz budžeta im svaki mjesec uredno liježe i do 6.000–7.000 KM. Zakon kaže da je plata vezana za mandat, a ne za dolazak na posao. “Kazna” za nedolazak na sjednicu je sitnica. Umanji se dnevnica, eventualno neka naknada. Ali osnovna plata i paušal ostaju netaknuti. Drugim riječima: mogu ne raditi - a i dalje biti plaćeni kao da rade. I tu dolazimo do apsurda: isti oni koji mogu zaustaviti rad države, nemaju stvarni finansijski motiv da ga pokrenu. Sistem im to omogućava i dok se zakoni ne promijene, blokada ostaje politički alat bez stvarne cijene. A tu cijenu, kao i obično, plaćaju građani.

Nema kvoruma, odluka ni odgovornosti, ali ima skoro 5 miliona KM iz budžeta za plate delegata. Zašto plata ide bez obzira na dolazak na sjednicu?

Plate i naknade državnih parlamentaraca uređuje Zakon o platama i naknadama u institucijama BiH. Ključna stvar u tome je da delegat ima status nosioca javne funkcije, a ne klasičnog radnika. Plata je vezana za mandat, ali ne i za prisustvo na sjednicama. Primanja delegata se sastoje od više dijelova: Osnovna plata (najveći dio) koja ne zavisi od dolaska na sjednice. Paušal (900 KM) uglavnom ide redovno, dnevnice za sjednice/komisije se mogu umanjiti ako ne dođu na sjednicu, a tu su i topli obrok, naknada za odvojeni život/ smještaj pa i prevoz koji zavisi od mjesta prebivališta. Ne treba zaboraviti ni naknade za rad u komisijama.

Dakle, državnim delegatima i kada izgube dnevnicu ili dio naknade ostaju plata i paušal.

Sankcije za nerad skoro i da ne postoje. Štite ih pravilnici Parlamenta BiH koji kažu da se može umanjiti samo dnevnica za nedolazak na sjednice. Međutim, nema mehanizma da im se oduzme plata ili mandat zbog nedolaska na sjednicu. Da bi se to promijenilo treba izmijeniti zakon ili poslovnik, a o tome opet odlučuju isti ti politički akteri…

(D. O.)