Ako se politika mjeri odlučnošću, dosljednošću i spremnošću da se preuzme odgovornost, onda se s pravom može postaviti pitanje da li je predsjednik SDS Branko Blanuša, propustio trenutak koji mu je mogao otvoriti put ka ozbiljnom izbornom rezultatu.
Njegov najveći problem, smatra dio javnosti, nije nedostatak potencijala, već utisak neodlučnosti. Kada se očekivao jasan politički iskorak, uslijedilo bi povlačenje. Kada se očekivala ofanziva, nastupila bi tišina. Takva taktika „kreni-stani“ možda ostavlja prostor za političke kalkulacije, ali kod birača često proizvodi suprotan efekat.
Dok je SDS posljednjih mjeseci mijenjao pristup pregovorima – od zahtjeva za oba kandidata, preko podjele kandidatura sa partnerima, pa do priče o jednoj zastavi – Draško Stanivuković, predsjednik PSS, slao je znatno jasniju poruku. Ne krije ambiciju da bude kandidat, obilazi teren, razgovara sa građanima i ne ostavlja mnogo prostora za dilemu šta želi.
Građani uglavnom ne traže savršene političare. Traže ljude koji imaju stav i koji su spremni da ga brane. Upravo tu mnogi vide ključnu razliku između Blanuse i Stanivukovica.
U politici birači najčešće pamte energiju, inicijativu i borbu. Mnogo rjeđe nagrađuju neodlučnost. Zato danas sve više djeluje da je Stanivuković preuzeo političku inicijativu i nametnuo se kao jedan od ključnih opozicionih lidera, piše Srpska.info.
Blanuša, ukoliko bude kandidat, i dalje ima priliku da promijeni taj utisak. Ali vrijeme u politici brzo prolazi, a propuštene prilike se rijetko vraćaju. Dok SDS još traži konačnu formulu za nastup na izborima, Stanivuković djeluje kao političar koji je svoj put već odabrao
