Nakon posjete Krajini, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović u prvi plan je stavio teme ekonomije i razvoja, a pitanje je, kako to da se o ekonomskim problemima i potencijalima pojedinih krajeva govori intenzivnije tek sada, nekoliko mjeseci prije novih izbora.
Krajina nije jučer postala područje kojem trebaju investicije, razvoj i veća pažnja. Problemi poput odlaska mladih, nedostatka velikih ulaganja, slabije privredne aktivnosti i osjećaja zapostavljenosti prisutni su godinama.
Upravo zato posjeta Denisa Bećirovića i njegove poruke o ekonomskom razvoju, zvuče populistički, pa čak i uvredljivo za građane.
Bećirović sada govori o investicijama, privredi i potrebi da se ojača ekonomski položaj građana, ali ostaje pitanje gdje je takav intenzitet interesa bio ranije. Građani Krajine nisu čekali izborne rokove da osjete probleme, oni ih osjećaju svaki dan, uostalom kao i većina građana BiH.
Nije sporno da se o ekonomiji treba govoriti. Naprotiv, Bosni i Hercegovini trebaju ozbiljni planovi razvoja, ali problem nastaje kada se teme koje direktno utječu na živote ljudi pojave tek kada se približi trenutak traženja nove podrške birača.
Denis Bećirović je na jednoj od najvažnijih državnih funkcija i od njega se očekuje više od političkih poruka i obilazaka terena. Očekuju se konkretni potezi, jasne inicijative i rezultati koji će građanima pokazati da promjene nisu samo dio kampanjskog govora.
Krajina ima potencijal, ali taj potencijal godinama čeka da bude pretvoren u stvarne projekte. Zato građani imaju pravo pitati šta se konkretno uradilo do sada i zašto se određene teme tek sada pojavljuju kao prioritet.
Jer ekonomija nije nešto čega se treba sjetiti pred izbore. Ona je pitanje koje mora biti u centru pažnje od prvog do posljednjeg dana mandata.
Zato ostaje utisak da je Denis Bećirović tek sada, kada se izborni rokovi približavaju, odlučio „bolje vidjeti“, iako ne treba dvojiti da će i sami građani znati da se radi o nečemu što nije pozitivan pomak, nego o nastavku politike koja traje godinama. Jeftinom populizmu od kojeg građani, a u ovom slučaju Krajina, nemaju ništa.