DANIJELA RAKIĆ ZA 'SB': Vučić toliko voli Srbe da šalje batinaše na srpsku djecu, Dodik je bosanski pravoslavac i ništa više

RAZGOVARAO: Almir TERZIĆ   Zašto političari u regionu, ali i Bosni i Hercegovini i dalje razdvajaju narode jedne od drugih, te kako vidi da se ponovo prijeti naoružavanjem, oružjem i ratom u ekskluzivnom razgovoru za "Slobodnu Bosnu" govorila je Danijela Rakić, udato Šahman pripadnica Diverzantskog odreda Četvrte viteške motorizovane brigade Armije RBiH koja sada živi u Detroitu, u Sjedinjenim Američkim Državama.   Dala je ocjenu trenutnog rada i djelovanja predsjednika SNSD-a i bivšeg predsjednika RS-a Milorada Dodika i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i kako to vide Srbi koji nisu dio njihovih tabora.    Prisjetila se i svog učešća u ratu u Armiji BiH, te dala ocjenu da li je država Bosna i Hercegovina zaboravila značaj i doprinos onih koji su se borili protiv agresije, među kojima je bilo dosta žena koje su se borile sa puškom u ruci.   Poručila je kako je sticajem okolnosti morala napustiti Bosnu i Hercegovinu, ali kako se vraća, jer je Bosanka i Sarajka.    Na prostoru Balkana, pa i Bosne i Hercegovine političari ponovo prijete ratom, oružanjem, govore o naoružanju. Jesu li oni uopšte svjesni o strahovima koji unose među građane?    -Mislim da im i jeste cilj da unesu nemir među građane, jer onda lakše mogu upravljati narodima kojim pripadaju. Strah među ljudima naravno da postoji. Narod se ne dijeli, to je davno prošlo vrijeme. Ali, politika je takva da svim silama nastoji održati taj strah i podjele među ljudima.  

Političari nas neće uspjeti podijeliti

  Znaju li političari poput Vučića, Dodika, šta je rat i koliko te scene i događaji  nanose boli, tuge? Šta bi ste im poručili?   -Što se tice političara iz srpskog naroda bar ovdje u Bosni i Hercegovini posebno Milorada Dodika šta reći, a da ne zvuči smiješno i glupo istovremeno. Moje lično mišljenje je da nastoji da podijeli nepodjeljivo. Može se on nazivati Srbinom, ali on je bosanski pravoslavac svidjelo se to njemu ili ne.    A, Aleksandra Vučića dovoljno smo vidjeli posljednjih mjeseci kako se ponaša prema srpskoj djeci koje naziva bandom i huliganima i šalje svoje batinaše na tu istu djecu. Jednom riječju uzas.   Zašto prema vama građani Bosne i Hercegovine, Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali dozvoljavaju da ih i 30 godina poslije rata i strahota političari dijele, da se mrze?   -Istina je da političari i dalje pokušavaju podijeliti narode Bosne i Hercegovine. I nažalost jednim dijelom i uspijevaju u tome. Mada mislim da sve manje, jer ljudi se zbližavaju kroz posao, škole... Mada i dalje su nekako okrenuti svom narodu.   Ja potičem iz miješanog braka, moj suprug je musliman-Bošnjak i ja te stvari gledam drugačijim očima. Želim da živim normalan život sa svim mojim komsijama, prijateljima i porodicom ma kojem narodu da pripadaju. Naše generacija možda to neće doživjeti, ali se iskreno nadam da će omladina živjeti svi sa svima.  

Srpkinja u Armiji BiH sa puškom u ruci

  Bili ste diverzantkinja Armije BiH, kao Srpkinja uzeli pušku jer niste dali da vas otjeraju iz Sarajeva. Otpor građana te 92. bio je spontan da se suprotstavi zlu. Da li bi ste to ponovili? Šta sada mislite o tome?   -Ja sam ponosni pripadnik Armije BiH i ni jednog trenutka se nisam dvoumila kada je trebalo stati u obranu nam jedine države. Znate bilo je situacija kada sam se zapitala šta ja radim ovdje, jer slagala bi kada bi rekla da nije bilo onih koji mi nisu vjerovali, ali istinski sam zahvalna mom rahmetli komandiru Emiru Boguniću Čarliju i komandantu odreda Hasibu Muratoviću koji nikada nisu dozvolili da mi bilo ko kaže ili uradi nesto nažao.   I danas sam član Udruženja Žene borci 92-95 i svake godine kada dođem na odmor iskoristim vrijeme i sa svoj udruženjem prisustvujem svim obilježavanjem. Ovo je moj grad i ma gdje da živjela uvijek ću biti Bosanka-Sarajka.   Kada se spomene ime Danijele Rakić sjetim se scene iz filma Bosanke u kojem govorite o ratnim dešavanjima. Jesu li žene tada bile hrabrije od muškaraca? Zašto sada nisu, zašto ne preuzmu ulogu, bore se za svoje porodice, gradove u kojim žive, državu?   -Jako sam ponosna na film Bosanke i svi moji prijatelji i porodica su ga gledali. Žene u ratu jesu bile jako hrabre. Ne mogu povući tu paralelu između žena i muškaraca, ali činjenica da su žene dobrovoljci, mislim da su malo ispred muškaraca. Jer, one su bile i majke, supruge, sestre, kuharice, bolničarka, a Boga mi i borci na prvim linijama. Nažalost danas je takvo vrijeme došlo da se svi bore za svoju porodicu i nažalost da prežive.  

Bosanka se ne postaje nego rađa

  Brojne žene u ratu su dale značajan doprinos za državu BiH. Je li im država te njihove zasluge priznala na adekvatan način?    -Tačno tako. Dale smo svoju mladost, a nažalost neke dijelove tijela i živote. Ni u kom slučaju im država nije uzvratila. Iz ličnog iskustava sam jako razočarana. Daću vam primjer. Imala sam zdravstvene probleme i trebala mi je određena suma novca za operaciju. Obraćala sam se svim mogućim udruženjima, organizacija, općini...   I znate šta, rekli su mi da nemam pravo na pomoć, kao dijete poginulog borca (moga tate Danila), kao demobilisani borac, jednostavno nemam pravo. I šta reći, nisam tražila ni posao, stan, školovanje, apsolutno ništa. A, nisam imala pravo ni na novčanu pomoć. To je nešto što me jako razočaralo.   Rat nije, ali vas je mir "otjerao" iz Sarajeva u daleku Ameriku. Bosanka ste, Sarajka koja živi u Americi, ali kako kažete nikako Amerikanka. Da li su aktuelne politike, nebriga za građane otjerali mnoge ljude iz Bosne i Hercegovine širom svijeta? A, šta vi s te druge strane mislite o BiH, kako gledate na svoju državu otamo?   -Nažalost napustila sam Bosnu i Hercegovinu i bez obzira gdje živjela uvijek ću biti Bosanka. Tim se ponosim i to mi niko ne može oduzeti. Živim i radim u Americi, ali svake godine dodojem na tri mjeseca i ako Bog da čim odem u penziju vraćam se u Bosnu.   Istina je da su u posljednje vrijeme mnogi ljudi napustili Bosnu jer ih je otjerala politika i postupci političara. Ali, ja sam sigurna da je većina otisla sa ciljem da se jednog dana vrati. Što bi naš narod rekao: hoću da umrem tamo gdje sam rođena. Za mene će Bosna uvijek biti jedna i jedina država koju sada još više volim i uvijek se rado vraćam.