Dana Poletan: Rat je zavodljiva laž u kojoj nema pobjednika

Iako je Milena Marković u originalnom tekstu predvidjela da sve ženske likove tumači jedna glumica, reditelj Milan Nešković odlučio je da sve "Rupice", kako ih je Milena nazvala, podijeli između nas pet. Na taj način, njihove sudbine dobijaju različite nijanse ženskog iskustva, a svaka od nas nosi dio tog zajedničkog bola i straha.

Rekla je ovo za "Glas Srpske", Dana Poletan, glumica, koja tumači jednu od uloga u predstavi "Šine" po tekstu Milene Marković, a u režiji Milana Neškovića, koja je sinoć premijerno igrana u Narodnom pozorištu Republike Srpske. U Neškovićevoj podjeli su pretežno glumci mlađe generacije, a talentovana umjetnica, kaže da je njena Rupica, lik nemoćne žene u muškom okruženju, koja uspijeva da pronađe svijetlo u tom mraku.

- Moja Rupica se nalazi u zarobljeništvu, okružena ratnim dešavanjima. Nagledala se mnogih ubistava, najsurovijih maltretiranja, čak i silovanja. Potpuno je nemoćna nad svojom sudbinom, okružena muškarcima koji u njoj vide samo komad mesa i zbog toga sumnja u postojanje ikakvog dobra na ovom svijetu, priželjkujući brzu i laku smrt. Međutim, čak i u tim okolnostima, koje iz osobe čupaju ono najgore i najmračnije, ona u čovjeku prepoznaje ljudskost i pravičnost. Moja Rupica u sebi nosi vjeru da čovjek ne mora mrziti, da može ostati čovjek i onda kada svijet više ne liči na mjesto za ljude. To je, po mom mišljenju, najdublja i najbolnija ljepota ovog lika, njena sposobnost da u mraku prepozna svjetlo - rekla je Poletanova.

GLAS: Tekst predstave "Šine" je drama koja prati grupu mladih ljudi tokom i nakon ratnih devedesetih godina na prostoru bivše Jugoslavije. To su momci koji odrastaju u društvu punom nasilja, straha, siromaštva i beznađa, u vremenu kad je sve oko njih nestabilno i razoreno, porodica, društvo, moral. Uprkos činjenici što je prošlo 30 godina tematika je nažalost i dalje jako aktuelna, kako izaći iz tog začaranog kruga?

POLETAN: Iako "Šine", na prvi pogled govore o ratnim generacijama i društvu koje se raspada, u svom srcu ova drama se primarno bavi nasiljem nad ženama. To je centralna rana teksta, ali Milena Marković je tu temu obradila na tako pametan i slojevit način da se kroz nju provlači čitav spektar bolnih pitanja našeg društva, od načina na koji odgajamo djecu, uz potpuno zanemarivanje njihovih stvarnih potreba, preko lošeg obrazovnog sistema koji se svodi isključivo na školstvo, bez prave edukacije o empatiji i moralu, pa sve do nacionalne mržnje koja nam se, nažalost, i danas plasira kroz medije i političku propagandu u ogromnoj mjeri. Vjerujem da je jedini način da čovjek u Bosni i Hercegovini danas ostane normalan i zdravog duha da se ne prepušta dnevnoj politici i mržnji koja mu se plasira, nego da bira kvalitetan sadržaj, razgovor, umjetnost i sve što čovjeka iznutra gradi.

A kada govorimo o ratu, od kojeg ne treba bježati, već ga treba razumjeti i pamtiti, postoji samo jedan zaključak, da se ta pošast nikada i nikome ne smije ponoviti. Rat je zavodljiva i pogubna laž u kojoj nema pobjednika. Iskreno sam srećna što sam dio predstave "Šine", jer ona, iako direktno govori o ratu, u svojoj suštini nas uči da je mržnja suluda, besmislena i samorazorna. Uči nas empatiji, bez koje nema ozdravljenja, ni pojedinačnog, ni društvenog.

GLAS: U pitanju je jedan od najcjenjenih tekstova u domaćem teatru zadnjih 30 godina, impresivna glumačka ekipa i cijenjen režiser Nešković. Koliko ovoliko intenzivno iskustvo predstavlja za Vas motivaciju, a koliko opterećenje?

POLETAN: Ovaj proces zaista jeste izuzetno intenzivan - i zbog same teme, i zbog načina na koji Milan Nešković režira. On ne dozvoljava da se stvari rade napola. Od nas traži potpunu iskrenost, prisutnost i hrabrost i iz glumca izmami ono što ni sam nije znao da u sebi nosi. Takav pristup je iscrpljujući, ali i oslobađa, jer vas tjera da idete dublje, da otkrivate nove slojeve i lika i sebe.

Meni, lično, su "Šine" velika motivacija da se još ozbiljnije posvetim profesiji, da ne pristajem na prvi odgovor i da neprestano preispitujem smisao onoga što radim. Ni u jednom trenutku nisam osjetila opterećenje, jer znam da ovoj temi pristupamo na ispravan način, s poštovanjem, odgovornošću i empatijom. Nadam se da će što više ljudi, naročito mlađih, vidjeti ovu predstavu. Baš zato što mi, mlađe generacije, ne smijemo dozvoliti da se istorija ponovi. Hajde da osvijestimo,  što je istina u jedno vrijeme, u drugo je zabluda.

GLAS: Zanimljivu ulogu odigrali ste u predstavi "Švabica" L. Lazarevića, a u režiji Dušana Petrovića. To je uloga Ane Gutjar za koju ste nagrađeni na festivalu "Ljubica" u Gradišci. Sad, od kakve važnosti je bio ovaj pozorišni komad za Vašu karijeru te kako je trajao proces u samoj gradnji lika, da li je bilo nekih nedoumica tokom rada ?

POLETAN: "Švabica" je za mene značajna iz više razloga. To mi je prva naslovna uloga, za koju sam dobila i nagradu, pa samim tim nosi posebnu emotivnu težinu. Moja "Švapče" mi je dala potvrdu da mogu da se uhvatim u koštac sa velikim i odgovornim zadatkom.

Rad sa Dušanom je bio izuzetno lijepo iskustvo. On je reditelj koji glumcu daje prostor da sam razmišlja, gradi i stvara. Oko sebe širi mirnu i pozitivnu energiju, tako da tokom cijelog procesa rada niko, ni u jednom trenutku, nije povisio ton. Ta atmosfera povjerenja i mira zaista je bila osnova da stvorimo predstavu u kojoj uživaju glumci, a i publika.

GLAS: Kada smo već kod NPRS, čiji ste redovan član glumačkog ansambla, osvrnuli bismo se na još jednu ulogu, a to je uloga Saše u dramskom komadu "Ivanov" A. P. Čehova. Možete li nešto reći o iskustvima na ovom projektu i šta nudi Čehov glumcu u odnosu na neke druge velike dramske pisce?

POLETAN: Čehov je za glumca neizmjerno dragocjen, jer svaka replika nudi beskonačna tumačenja i analize. On piše o tišini između riječi, o onome što likovi ne izgovaraju, a što ih suštinski određuje. U predstavi "Ivanov" imala sam priliku da osjetim tu tanku liniju između tragedije i svakodnevice, onu u kojoj se, zapravo, dešava pravi život. Čehov od glumca traži iskrenost trenutka, da ne glumi, nego da bude. I to je, po mom mišljenju, najteži, ali i najljepši zadatak koji gluma može postaviti.

Saša je prva uloga koju sam dobila kao član ansambla Narodnog pozorišta Republike Srpske. Bila sam neiskusna i donekle nesvjesna težine zadatka, ali možda je upravo ta mladalačka spontanost pomogla da joj pristupim iskreno, bez straha. Nadam se da sam barem djelimično uspjela da odgovorim na taj izazov, jer je Čehov uvijek škola, i života, i glume!

GLAS: U zadnje vrijeme mahom ste igrali u dramskim komadima, jakih i mračnih tema, da li biste se voljeli oprobati u nekim komičnim pozorišnim formacijama?

POLETAN: Apsolutno. Komedija nije lakša forma, naprotiv, zahtijeva ogromnu preciznost i inteligenciju. Voljela bih da se oprobam u savremenoj komediji koja ne bježi od ozbiljnih tema, ali ih tretira sa vedrinom i ironijom. Smijeh je, takođe, katarza, možda čak i najzdravija.

GLAS : Generalno, kako Vam danas djeluje pozorišna scena u Republici Srpskoj i koliko je otvorena novim snagama na samoj sceni?

POLETAN: Mislim da naša scena malim i sigurnim koracima ide naprijed, u Banjaluci primarno, ali se bude i drugi gradovi. Prošlogodišnje otvaranje Narodnog pozorišta u Istočnom Sarajevu je bitan kulturni iskorak za Srpsku. Imamo mlade autora, reditelje i glumce koji nose svježinu, energiju i hrabrost da rade drugačije. Ono što je potrebno jeste veća podrška institucija i više prostora za rizik - jer umjetnost bez rizika ne može da živi. Pozorište je mjesto susreta, a mi moramo graditi taj susret između generacija, između različitih poetika, pa i između publike i nas.

Planovi

GLAS: Kako izgleda život Dane Poletan kada nije u žiži pozorišnih zbivanja i da li imate još nekih planova i projekata pored priprema za "Šine"

POLETAN: kada nisam na sceni,  ja se trudim se da živim  u trenutku, bez žurbe i iskreno. Vrijeme provodim sa dragim ljudima, baveći se svojim duhom i tijelom. Obožavam biti u prirodi – to mi vraća ravnotežu. Čitam, slušam muziku, posmatram ljude – sve to je priprema za neke buduće uloge, čak i kada toga nisam svjesna. Trenutno je jedini plan da "Šine" prođu što bolje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.