Ćutolozi u NSRS dobiju funkciju i sve debelo naplate
Sjede u skupštinskim klupama i nikada se nisu javili za riječ, a sve to dobro naplate. Oni su narodni poslanici koji se nikad nisu javili za riječ.
Ne javljaju se za riječ, ne raspravljaju ni o jednoj temi, ne pitaju ništa, ne repliciraju i ne ispravljaju krive navode, sjede u skupštinskim klupama i tokom zasijedanja ne rade ništa, oni su ćutolozi.
Narodni poslanici, naziv je koji nikako ne opravdavaju.
Ćutologu je posao da sjedi i popunjava skupštinskuo mjesto, da glasa kad mu je naređeno da glasa, a plata od oko 4.000 maraka uredno se sliva na račun.
Iz redova SNSD-a nisu se za riječ javili Radojica Vidović, Milan Dakić i Nina Bukejlović, koja je u međuvremenu postala potpredsjednik Narodne skupštine i njeno jedino obraćanje bilo je rukovođenje sjednicom.
Pored njih u februaru ove godine u skupštinske klupe zasjeo je i Miodrag Mišić, a kako je zasjeo, tako nikad nije ni ustao da bi o nečemu raspravljao.
Iz redova DNS-a najbolji u ćutanju je Predrag Nešić, a u ovoj stranci donedavno je bila i Nikolina Šljivić, koja je sada samostalni poslanik, a čiji se glas takođe, nikada nije čuo u skupštinskoj sali.
Predsjednik narodne skupštine Nenad Stevandić opravdava način rada, ili bolje rečeno nerada, ovih poslanika. On u njihovom ćutanju ne vidi ništa sporno.
„Nije jedini rezultat u javljanju, u komentarisanju, jer se to često pretvori u targetiranje, vrijeđanje i svađu. Mislim da je najvažnije to što Narodna skupština radi je to da ona počne sjednicu, utvrdi dnevni red, ispuni svoju ustavnu funkciju, izglasa zakone, objavi u službenom glasniku, znači to je naš posao“, kaže Stevandić.
Za razliku od njih, najaktivniji poslanik u Narodnoj skupštini je Nebojša Vukanović, predsjednik Liste za pravdu i red. On smatra da je većina poslanika koji ne učestvuju u raspravama, postavljena na mjesto narodnog poslanika kao glasačka mašinerija.
„Oni smatraju da treba ovde doći i ništa ne diskutovati i glasati. Mislim da je 80 posto poslanika vlasti ovde, takozvani ćutolozi, ovde dobijaju ogromnu platu, ni za kakav rad i kojima je ovo obično neki drugi, sporedni posao, svi su oni neki direktori, funkcioneri.
Njima je primarno da tamo razgrade sistem i nabace sebi poslove i obogate se preko noći, posatanu milioneri, što su svi oni, od narodnih para, tako da mislim da je to sve do naroda. Narod ima priliku da na izborima vidi ko se bori za njih, ko govori o problemima, o određenim kategorijama stanovništva, o nepravdi, kaže Vukanović.
I ne samo da im zakon dozvoljava da čak i kad ne prisustvuju sjednici, dobijaju redovnu platu, nego su ćutolozi često i nagrađeni i to ne bilo kakvim poklonima, nego, u velikoj većini, direktorskim pozicijama. Utješna nagrada je mjesto zamjenika direktora, kakvu je osvojila uspješni ćutolog i dizač ruke Nikolina Šljivić, koja je nedavno napustila DNS.
„Imate jedan fenomen da narodni poslanici, koji su izabrani, da dolaze samo onaj dan kada je glasanje i da nikada nisu uzeli učešće u raspravi.
Imate primjer Nikoline Šljivić, koja je nagrađena za šutnju i podizanje ruke, tako što je postala zamjenik direktora Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, tako da je to jedna anomalija koju moramo ispraviti“, kaže predsjednik Kluba poslanika SDS Ognjen Bodiroga.
Živimo u vremenu kada je sve ono nepravilno i nepravedno postalo normalno i još zakonom odobreno - narodni poslanik koji ne predstavlja narod i još za to dobije direktorsku poziciju.
Dvije plate za neradnike od nekoliko hiljada maraka nagrada su za podizanje ruku, kada lideri stranke tako narede.
„Moguće je da se oni vode onom „u ćutanju je zlato“ pa da pokušaaju tako da se obogate, što im itekako dobro ide, jer zato što ćute, imaju fina i uredna primanja. Međutim nisu samo ćutolozi u Narodnoj skupštini problem, problem su i oni koji navodno imaju šta da kažu, pa kad progovore, vjerujem da pola građana poželi da trči koliko ih noge nose.
Ćutolozi ipak imaju svoju svrhu, ne smijemo to da zanemarimo, oni su tu da podignu ruku kada treba da se odbrane partijski interesi. Narodna skupština je osramoćena, degradirana i postala je srvis za izdavanje plata i za odbranu partijskih interesa, da ne kažem, za ispunjavanje želja jednog čovjeka“, smatra novinarka koja prati skupštinske rasprave Sanja Krasić Božić.
Nakon što svakodnevno svjedočimo nizu nepravdi, pitanje koje se postavlja jeste zašto smo to dozvolili. Zašto građani dopuštaju da ćute oni koji bi trebalo da ih predstavlaju.
Zašto se na direktorske pozicije postavljaju oni čije obrazovanje nema nikakve veze sa instiucijom u koju su postavljeni.
Ovo je samo mali dio nepravdi u jednoj maloj i lijepoj zemlji, koju zbog ovakvih apsurda, građani masovno napuštaju.
(BN) Foto: BN