“Crna ovca” ili hrabar iskorak: Zgrada u Banjaluci podigla buru – od društvenih mreža do struke FOTO
Novoizgrađeni stambeno-poslovni objekat u Gajevoj ulici u centru Banjaluke izazvao je pravu lavinu reakcija, od društvenih mreža do stručne javnosti. Fotografije zgrade, prepoznatljive po tamnoj fasadi i jarko žutim detaljima, u kratkom roku su postale viralne na platformi Iks, gdje su komentari građana otvorili širu raspravu o urbanizmu i identitetu grada.
“Možeš napraviti zgradu u centru, kod Boske, ali da ne narušiš ambijentalnu cjelinu i da ne nadzidaš okolne zgrade. Hold my beer!”, glasi jedan od komentara koji najbolje oslikava ton rasprave.
Možeš napraviti zgradu u centru, kod Boske, ali da ne narušiš ambijentalnu cjelinu i da ne nadzidaš okolne zgrade.
Hold my beer! pic.twitter.com/AmpyGetnIm— Žarko Saje (@ZareSaje) April 16, 2026
Nizali su se i drugi, uglavnom kritički osvrti: “Zgrada kao crna ovca”, “Vertikalna grobnica”, “Transformers”, “Iz edicije ‘ko ti je to radio’”, dok je jedan korisnik zaključio: “Sje…. ambijentalnu perfekciju”.
Posebnu pažnju izazvao je izbor boja. “Trebalo da napravimo uzorak… u kojoj boji? Može i pile žuta”, stoji u jednom od komentara, uz dodatak da su se i kolege iz regiona smijale kada su vidjele takvo rješenje.
Iako su dominirale kritike, bilo je i onih koji smatraju da ovakav arhitektonski iskorak ima svoje mjesto u savremenom gradu. “Crno ide sa svačim”, poručio je jedan korisnik, dajući podršku drugačijem pristupu.
Od komentara do pitanja: Šta se dešava sa gradom?
Od futurističke vizije, kako je doživljava projektant, do otvorenog negodovanja građana i aktivista – zgrada u Gajevoj postala je simbol šire dileme: kako razvijati centar grada, a da se ne izgubi njegov prepoznatljiv izgled.
“Šira javnost, ne samo u Banjaluci, nego i regionalno, ne može da se načudi kako je neko uglavio onakav objekat. Na šta ono liči u odnosu na sve ostalo u toj ulici”, kaže za BL portal novinarka i gradska aktivistkinja Tijana Grujić.
Kako ističe, reakcije građana dolaze tek sada, kada je objekat praktično završen.
“Građani se pitaju: Čekajte, šta je ovo? Šta se dešava sa gradom? Ko donosi odluke i ko daje saglasnost da se ovakvi objekti grade?”, navodi Grujićeva.
Dodaje da je ključni problem nedostatak transparentnosti i uključivanja javnosti.
“Mora da se donese urbanistički plan i struka, za koju svi budemo znali ko su i koja se više neće skrivati, mora da daje saglasnost šta će se i kako graditi”, poručuje ona.
Prema njenim riječima, ovakve situacije, kao i nedavne polemike oko sječe vrba na obali Vrbasa, ne bi se dešavale da su građani bili upoznati sa planovima.
“Kada je u pitanju ova zgrada, svi se pitamo kako se ona tu uklapa. Hoćemo li sada porušiti sve ostalo, i učiniti da se ostatak ulice uklapa sa tim objektom?”, dodaje Grujićeva.
Projektant: Ne vidim ništa sporno
S druge strane, glavni projektant objekta Duško Škobić smatra da je riječ o savremenom rješenju koje odgovara budućem razvoju tog dijela grada.
“Ovo je moje idejno rješenje, a ono je bilo želja investitora, koji je želio da ostavi neki trag u Banjaluci. Bili smo u obavezi priložiti idejno rješenje, jer se objekat nalazi u užoj gradskoj zoni i ono je moralo biti usvojeno od strane Grada. Nismo imali nikakvih problema što se tiče usvajanja rješenja, niti se bilo ko žalio. Moje mišljenje je da se zgrada lijepo uklopila i ne vidim ništa sporno”, kaže Škobić za BL portal.
On dodaje da očekuje da će se cijeli taj dio grada vremenom modernizovati, što će, kako smatra, dodatno opravdati ovakav arhitektonski pristup.
Gradski arhitekta: Objekti modernog izraza mogu uspješno koegzistirati sa starijom gradnjom
Sa stanovišta savremene arhitekture i urbanističkog planiranja, izgradnja objekata koji se vizuelno razlikuju od postojećeg okruženja ne samo da je opravdana, već je često i poželjna, smatra gradski arhitekta Valentina Savić Mandić.
Kako ističe, grad nije statična kategorija, već prostor koji se razvija kroz slojeve različitih epoha, a njegova autentičnost proizlazi upravo iz dijaloga starog i novog.
“Praksa savremene arhitekture jasno napušta koncept imitacije istorijskih stilova, jer takav pristup često vodi ka površnoj i neautentičnoj reprodukciji. Umjesto toga, primjenjuje se princip kontrasta, gdje nova arhitektura iskreno izražava vrijeme u kojem nastaje, koristeći savremene materijale, tehnologije i estetske principe”, navodi ona.
Dodaje da brojni primjeri iz razvijenih urbanih sredina pokazuju da objekti modernog izraza mogu uspješno koegzistirati sa starijom gradnjom, pod uslovom da poštuju osnovne urbanističke parametre.
“Objekti tamnih, minimalističkih fasada sa velikim otvorima mogu vrlo uspješno koegzistirati sa starijom arhitekturom, ukoliko su ispoštovani gabariti, građevinska linija i proporcije. U tom smislu, različitost nije narušavanje, već doprinos raznolikosti i identitetu grada”, pojašnjava Savić Mandić.
Govoreći o užem centru Banjaluke, naglašava da savremeni urbanizam ne teži uniformnosti, već kvalitetu prostora.
“Gradovi koji se rigidno drže jedinstvenog izraza često gube na vitalnosti i savremenosti. Objekat koji svojim izgledom odudara može djelovati kao snažan vizuelni akcenat i znak arhitektonskog razvoja grada”, ističe ona.
Ukoliko je objekat projektovan u skladu sa regulacionim planom i uz poštovanje osnovnih urbanističkih pravila, njegova realizacija je, kako kaže, u potpunosti opravdana.
Na kraju, podsjeća da je percepcija javnosti često subjektivna i uslovljena navikom na postojeće stanje.
“Percepcija ‘narušavanja izgleda’ često je rezultat navike. Kroz vrijeme, upravo ovakvi objekti postaju prepoznatljivi elementi grada i svjedoci jedne nove arhitektonske faze”, zaključuje gradski arhitekta.
U tom kontekstu, dodaje, ovakve zgrade ne moraju se posmatrati kao problem, već kao indikator da se urbana sredina razvija i prihvata savremene arhitektonske tokove.
Struka: Problem je u pravilima koja ne postoje
Arhitekta Aleksandar Lilić upozorava da problem nije pojedinačna zgrada, već sistem.
“Moje je mišljenje da problem leži u nedostatku pravilnika kakve bi zgrade trebalo da se grade u užem centru grada. Pitanje je zašto nemamo neku, uslovno rečeno, zaštićenu zonu u kojoj bi se gradili objekti po određenom pravilu”, kaže Lilić.
Prema njegovim riječima, gradovi koji drže do svog identiteta jasno definišu zone i pravila gradnje.
“Grad mora da označi zone koje će štititi od nesavjesne gradnje. Gradovi koji drže do sebe propisuju pravila kako bi se spriječile greške i ekscesi. Sada je svakom projektantu prepušteno da može da radi šta hoće i kako smatra da treba, i onda se dešavaju ovakve situacije”, dodaje Lilić.
Izgradnja stambeno-poslovnog objekta u Gajevoj ulici, koja traje oko dvije godine, privodi se kraju. Trenutno se uređuje parking prostor, dok su unutrašnji radovi u završnoj fazi.
Riječ je o trospratnom objektu u kojem je prizemlje namijenjeno poslovnim sadržajima, dok su na spratovima planirane tri stambene jedinice, po jedna na svakom nivou. Ulaz u stambeni dio predviđen je iz dvorišta, dok je poslovni dio orijentisan prema Gajevoj ulici.
Nije problem samo estetika: Upozorenje o saobraćaju i bezbjednosti
Da problem Gajeve ulice prevazilazi pitanje izgleda jedne zgrade, upozorava dr Malina Čvoro, vanredni profesor na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.
“Smatram da je mnogo veći problem Gajeve ulice saobraćaj nego pojedinačni izgled i estetika fasada. Umjesto pješačke oaze, mi smo zbog loše saobraćajne analize šireg konteksta dobili izuzetno nebezbjednu ulicu za pješake”, navodi Čvoro.
Kako ističe, svakodnevna praksa pokazuje da je prostor opterećen dostavnim vozilima, što dodatno ugrožava bezbjednost.
“U ulici su veoma često parkirani kamioni i druga vozila dostave, što je i logično s obzirom na Bosku i centar uslužnih djelatnosti. Kako nam je i kultura ponašanja u saobraćaju veoma niska, svjedoci smo situacija u kojima su pješaci na zadnjem mjestu”, upozorava ona.
Postavlja i ključno pitanje svrhe ovakvog prostora.
“Pa čemu onda pješačka ulica, ako se probijamo kroz šumu parkiranih vozila ili ih izbjegavamo zbog potpuno neprilagođene brzine za ovakav prostor?”, navodi profesorica Čvoro.
Osim saobraćaja, problem vidi i u kvalitetu izvedenih radova.
“Kvalitet izvedenih radova na ulici, te materijalizacija partera i mobilijara, takođe su upitni, jer sve zajedno izgleda mnogo starije nego što jeste”, zaključuje Čvoro.
Rasprava o jednoj zgradi tako se proširila na mnogo širu temu, od izgleda grada, preko urbanističkog planiranja, do bezbjednosti i kvaliteta javnog prostora, na šta, sudeći po reakcijama, građani sve glasnije traže odgovore.
Dragan Milošević, BL portal
