Crnogorski novinar i kolumnista Brano Mandić osvrnuo se na atmosferu i pjesmu Halida Bešlića koju su bh. navijači pjevali u Sent Luisu prije prijateljske utakmice s Panamom te u Torontu prije prve utakmice Mundijala protiv Kanade, ističući da u njoj vidi snažnu emotivnu i životnu priču iseljeništva.
On je posebno izdvojio stih “U ovom gradu ja nemam nikoga”, tvrdeći da ga u potpunosti može razumjeti samo neko ko je živio američko iskustvo iseljeništva.
- U ovom gradu ja nemam nikoga je stih koji može da razumije samo neko ko je živio u toj Americi. To je čisti blues. Bosanci su pokazali Amerikancima šta je blues. Kad nemaš baš nikoga. Jer mi ovdje kad kažemo ‘u ovom gradu ja nemam nikoga’, ja znam da imam tetku, znam da imam čitavu mrežu strina, tetaka, ujni, kumova i ostale rodbine koji će da mi zagorčavaju život čitavog mog postojanja, koji će gledati da ubace nos gdje god im nije mjesto, ali s druge strane spasit će me kad mi bude najteže - naveo je Mandić.
Dodaje da je iskustvo iseljenika u Americi potpuno drugačije i da se radi o vrsti duboke, gotovo egzistencijalne samoće.
- U Americi ta vrsta metafizičke samoće s kojom se jedan iseljenik suočava je nemjerljiva. I zato taj trenutak prije nego što su zapjevali ‘U ovom gradu ja nemam nikoga’, prije nego što su kriknuli, ta tišina je bila za naježiti se. I mi se ježimo zato što smo tako stvoreni od prirode i evolucije - zaključio je on.
