Borački dodatak će rasti kada budžet "stane na noge"
Vlast kaže da će borački dodatak rasti, ali tek kad budžet “stane na noge”.
Danijel Egić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske 16.12.2025. na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske izjavio je: “Negdje od marta kada se krene sa normalnim punjenjem budžeta… tad će se krenuti sa prvim uvećanjem boračkog dodatka koje će ići na 4 KM, nakon donošenja zakona on će biti 4,5 KM i vezaće se za prosječnu platu, a cijenimo da će već 2027. godine kada se prvi put taj sistem obračuna boračkog dodatka krene sprovoditi to već biti 5 KM.”
Tako će borac za mjesec dana prve linije, umjesto dosadašnjih 3,5 marke, dobijati najprije 4, pa 4,5 KM. Ko je u rovu proveo dvije godine, sa 84 ide na 108 maraka – plus 24 KM mjesečno, dovoljno tek za par osnovnih namirnica. A računi i cijene ne čekaju. Evo kako izgleda ta surova realnost: u Janji, braća Poletan - ostavili godine u rovu – jedan prikovan za krevet, drugi ide na dnevnicu, a borački dodatak 105 maraka.
Branimir Poletan kaže: “Ne može mi borački ni za račune biti… samo ni za to ne može izaći. Nemam ja više nikakvih primanja, ne radim, odem privatno ovako raditi… Nek ih je sramota, svih, sve do jednoga.”
Borcima ide sitno, na kašičicu – po pola marke. A na vrhu budžeti rastu: preko 80 miliona za kabinet predsjednika, planirano zaduženje 1,69 milijardi, arbitraže kao rupa bez dna. Tako poručuju borci: gore se dijeli šakom i kapom, a kad treba pomoći onima koji su u rovovima ostavljali zdravlje i živote – uvijek ista priča: “sačekajte”.
Veljko Tasić iz Višegrada poručuje: “Šta da mislim, to je sramota. 4 godine borci bili u rovu i po kiši, snijegu i svak se borio za svoj život mogao je svaki momenat poginuti i da mu bude borački 3,5 marke, to je sramota u odnosu na plate poslanika i na budžete predsjednika Republike, to je sramota.”
Radislav Borovčanin, potpredsjednik Gradske boračke organizacije Bijeljina za BN ocjenjuje odluku o najavljenom povećanju:
“Ovo je stvarno sramno nakon toliko godina da mi još raspravljamo o statusu boraca. Sam borac koji ima prosječnu platu 1.200 maraka i taj borački dodatak, to je ništa ako znamo da je potrošačka korpa 2.800, šta može on s tim, a da ne govorimo o penzionerima borcima koji imaju minimalnu penziju 300 maraka.”
Tri decenije poslije rata, mnogi borci kažu da se njihova žrtva svela na 100 maraka mjesečno – premalo za lijekove, a kamoli za dostojanstven život. Samo od boračkog dodatka, u Srpskoj preživljava oko 14.000 boraca.
Radislav Borovčanin dodaje: “Mi imamo i boraca koji su trenutno na birou, još jedna stavka u Zakonu je pomoć tim borcima koji su na birou, da im se socijalno, zdravstveno, novčano pomogne, to je jedini način da bi borci opstali i živjeli u ovoj Republici.”
Odnos vlasti prema ovoj kategoriji najbolje oslikava primjer braće Poletan, sa početka naše priče.
"Nikakav, kao da ne postojimo, ko da ništa nismo ni borili se ni stvarali državu, ništa. Svi su nas zaboravili, zaboravljeni od svih.”
Godine prolaze, a ključna pitanja boraca se i dalje odgađaju – zakoni, revizije, rješenja.
Boraca je sve manje jer su mnogi bolesni i umiru, troškovi života rastu, a primanja ostaju na minimumu. Upravo to poručuju naši sagovornici: da je to loša poruka vlasti i da su na dnu prioriteta završili ljudi koji su zdravlje, a mnogi i živote, dali za stvaranje Republike Srpske.
(BN)