Među tim “nekima” nije Dvejn Vašington, ali je njegov slučaj baš zbunjujući, pošto su crno-bijeli bez njega procvjetali, a bio je najkorisniji igrač.
U svijetu moderne košarke sve se broji i računa kroz naprednu analitiku, a često zaboravljamo onu staru sportsku istinu – tim je organizam, a ne prost zbir individualnih indeksa.
u posljednja dva mjeseca proživljava renesansu. Tim igra košarku koja je ne samo efikasna, već i pobjednička. Ipak, nemoguće je ignorisati jedan frapantan podatak, ovaj uspon direktno se poklapa sa odsustvom Dvejna Vašingtona, čovjeka koji je na papiru bio motor ekipe od kada se povrijedio Karlik Džons, piše Sportal.
Vašington je prosječno bilježio 14,9 poena po meču od početka sezone i umio je da nosi ofanzivni dio posla, ali…
Dublja analiza rezultata u utakmicama gdje je on bio “prva violina”, ona koja govori o tome šta je takva njegova igra donosila timu, a ne samo kolonama u ličnoj statistici, otkriva neku potpuno drugačiju realnost, pošto je Partizanov skor s Amerikancem 6-18.
Nerijetko kada je on sjajno poentirao, Partizan je parket napuštao pognute glave.
Preokret katastrofalnog početka sezone došao je kada je novi trener Đoan Penjaroja pohvatao malo konce, uigrao ekipu, ali bilo bi naivno da sve dobro pripišemo promjeni trenera, šta više, tu je bilo baš dosta faktora. Prvo, klub se rastao sa izrazitim individualcima, da ih tako nazovemo… Od takvih je pretekao Vašington. Odlazak Tajrika Džonsa i Džabarija Parkera otvorio je prostor za povratak timske hemije. Vratio se pravi lider tima Karlik, ali se desilo još nešto što bi moglo da se smatra baš važnim – ekipa je u Evroligi već bila bez šanse i sa leđa joj spao teret pritiska i uspjeha, ono što često koči.
E, sad, zašto je i kako bolje bez Dvejna… Pomenuti rezultati, među kojima je i onaj da je ekipa vezala šest pobjeda u Evroligi, došli su bez njega i za to vrijeme gledamo sistem koji ne zapinje. Što možda ipak govori nešto.
Zašto je ekipa bolja bez “najboljeg”?
Odgovor leži u samoj prirodi košarke, u tome kako tipični individualci utiču na tim. Ovdje može da leži u njegovoj ličnosti, karakteru, tome kako je uticao, na terenu i van njega, na ekipu, ali to je već domen nagađanja.
Svakako, sada je otvoren prostor potpuno oporavljenom i nevjerovatnom Karliku Džonsu, a Niku Kalatesu niko ne smeta da kreira igru onako kako samo on umije.
Za konačan odgovor moraćemo da sačekamo da se povrijeđeni Amerikanac vrati, pa da ga vidimo među ovim drugačijim, preporođenim crno-bijelima.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.