Tragedija na ruskom Elbrusu, u kojoj je krajem jula 2026. godine život izgubilo pet planinara iz Bosne i Hercegovine, potresla je domaću javnost i planinarsku zajednicu. Dok traje istraga o okolnostima nesreće i pripreme za transport njihovih tijela u BiH, mnogi su se prisjetili još jedne planinarske tragedije koja je ostavila dubok trag u historiji Bosne i Hercegovine – one na Bjelašnici 2. decembra 1962. godine.
Iako ih dijeli više od šest decenija i dogodile su se na različitim planinama, obje nesreće povezuje surova planina, iznenadno pogoršanje vremenskih prilika i veliki gubitak za bosanskohercegovačko planinarstvo.
Najveća planinarska tragedija na Bjelašnici
Jedna od najvećih planinarskih tragedija u historiji Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije dogodila se 2. decembra 1962. godine na Bjelašnici, kada je u nezapamćenoj snježnoj oluji život izgubilo sedam mladih planinara. Nesreća je ostala upamćena kao najveća planinarska tragedija na ovim prostorima i predstavljala je prekretnicu u razvoju organizovanog gorskog spašavanja.
Grupu je činilo jedanaest mladića iz Sarajeva, Zemuna i Beograda, koji su krajem novembra krenuli na višednevni planinarski pohod na Bjelašnicu. Među njima su bili članovi sportske sekcije "Naša krila" iz Zemuna, Planinarskog društva "Željezničar" iz Sarajeva i jedan planinar iz Beograda. Većina učesnika bili su srednjoškolci, a najstariji među poginulima imao je svega 20 godina.
Oluja koja nije ostavila šansu
Prilikom povratka s vrha, 2. decembra, grupu je zahvatila izuzetno snažna mećava praćena orkanskim vjetrom, gustim snijegom i ekstremno niskim temperaturama. Vidljivost je bila gotovo nikakva, a vjetar toliko snažan da su se planinari teško mogli kretati ili međusobno komunicirati.
Sedmorica mladića izgubila su život svega nekoliko stotina metara od meteorološke opservatorije na vrhu Bjelašnice, gdje su mogli pronaći zaklon. Upravo ta činjenica tragediju je učinila još težom.
Sedam mladih života
U nesreći su poginuli:
- Siniša Tvorić (18) iz Sarajeva,
- Zoran Tvorić (16) iz Sarajeva,
- Zoran Ivanišin (20) iz Beograda,
- Slobodan Vujinac (18) iz Zemuna,
- Nikola Kožuh (17),
- Aleksandar Krnješevac (16),
- Anđelko-Sabo Pešić (15).
Četvorica članova ekspedicije uspjela su preživjeti i alarmirati spasilačke službe. Zbog izuzetno teških vremenskih uslova potraga je bila izuzetno zahtjevna, a tijela nastradalih pronađena su tokom akcije spašavanja.
Tragedija koja je promijenila pristup spašavanju
Nesreća na Bjelašnici smatra se prekretnicom u razvoju Gorske službe spašavanja na prostoru tadašnje Jugoslavije. Nakon 1962. godine intenzivirana je obuka spasilaca, unaprijeđena oprema i razvijene procedure za intervencije u planinskim uslovima.
Planinarska zajednica ovu tragediju i danas smatra jednom od najvažnijih lekcija o opasnostima koje nose visoke planine i nagle promjene vremena.
Sjećanje koje traje
Na mjestu tragedije danas se nalazi spomen-obilježje, a planinarska društva iz Bosne i Hercegovine i Srbije svake godine organizuju memorijalni uspon na Bjelašnicu u znak sjećanja na sedmoricu mladića koji su izgubili život u snježnoj oluji.
Tragedija na Prenju i najveća potraga u Jugoslaviji
Jedna od najvećih tragedija dogodila se u februaru 1970. godine na planini Prenj, kada su život izgubili istaknuti alpinisti Trojica planinara uspjela su ostvariti prvi zimski uspon na vrh Lupoglav, jedan od najzahtjevnijih vrhova Prenja, te prvo zimsko preskijavanje ove planine. Međutim, na povratku ih je, između 13. i 14. februara 1970. godine, zahvatila gusta magla i snažna mećava, zbog čega su izgubili orijentaciju i smrzli se.
Njihov nestanak pokrenuo je jednu od najvećih spasilačkih akcija tadašnje Jugoslavije, u kojoj su učestvovali brojni planinari i spasioci iz svih krajeva zemlje. Tijela trojice alpinista pronađena su tek nekoliko mjeseci kasnije, nakon otapanja snijega.
Posebnu težinu ovoj tragediji daje i činjenica da je kasnije pronađen njihov fotoaparat. Razvijeni film potvrdio je da su neposredno prije nesreće uspješno stigli na vrh Lupoglav, ostavljajući iza sebe posljednje fotografije kao svjedočanstvo jednog od najznačajnijih alpinističkih poduhvata tog vremena.
U znak sjećanja na trojicu alpinista, već pokrenut je Memorijalni uspon na Lupoglav, koji je s vremenom prerastao u tradicionalni, a danas i međunarodni planinarski događaj. Memorijal se održava svake godine u februaru u organizaciji Planinarskog saveza BiH, okupljajući planinare i alpiniste iz Bosne i Hercegovine i zemalja regiona.
Tragedija na Elbrusu
U tragediji na Elbrusu, koja se dogodila 25. jula 2026. godine na visini od oko 5.100 metara, živote su izgubili Istražni organi Ruske Federacije pokrenuli su istragu o ovoj tragediji.
Tragedija na Elbrusu ponovo je otvorila pitanje sigurnosti na visokogorskim ekspedicijama i podsjetila da, uprkos savremenijoj opremi, boljoj meteorološkoj prognozi i razvijenijim spasilačkim službama, planina i dalje može biti nepredvidiva i nemilosrdna. Iako su okolnosti nesreća različite, Bjelašnicu 1962., Prenju 1970. i Elbrus 2026. zauvijek će povezivati činjenica da su obje odnijele živote iskusnih zaljubljenika u planine i ostavile dubok ožiljak u bosanskohercegovačkom planinarstvu.
