ANDREJ NIKOLAIDIS: 'Ali tragični rat klanova ima ogroman filmsko-eksploatacioni potencijal, Crna Gora će ličiti na...'

Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Vama je, naravno, jasno da će rat Kavačkog i Škaljarskog klana neminovno završiti na filmu – da će Netflix, HBO ili Holivud snimiti visokobudžetnu seriju ili film o tome.

1918. ne zanima nikoga – ni koliko problemi Kurda. O Drugom svjetskom ratu i partizanima Veljko Bulajić je već snimio šta je trebalo biti snimljeno. Filmovi o četnicima ne prave se za zapadnog gledaoca, nego za unuke četnika – to je za internu upotrebu. Prosječnom zapadnjaku nemoguće je razlikovati četnike od talibana – realno liče, kao što im ličim i ja. Naši ratovi devedesetih suštinski nisu zanimali Zapad ni dok su trajali, a kamoli danas. I ono što je o tome snimljeno – „Dobrodošli u Sarajevo“, recimo – bolje da nije. Ali tragični rat klanova ima ogroman filmsko-eksploatacioni potencijal.

Tu je moguće pronaći sve što želi vidjeti internet gledalac: prirodne ljepote, more, planine, stare kameni gradove, luke, jahte, luksuz (ali i sirotinjska naselja – to kratko, kadar-dva), lijepe žene, opasne muškarce, dvije naseobine udaljene ni kilometar vazdušne linije, rat do istrebljenja klanova koji su dobili ime po tim pitoresknim mjestima.

Sve će u tom prikazu, naravno, biti šematizovano: Crna Gora će ličiti na Siciliju, klanovi će biti prikazani na način na koji televizija i film prikazuju kalabrešku i sicilijansku mafiju, ali to je neminovno – gledalac ne želi da se napreže, ne želi da istražuje, stoga cijeni prepoznatljiv narativno-kulturni pejzaž.

Tu će nužno biti i neke melodrame. Samo je pitanje: da li varijacija Romea i Julije (dvoje mladih iz dva klana)? Ili, ako producenti žele zamračiti, da to bude na tragu Savianovih radova, možda varijacija Kralja Edipa? Uzgred, dozvolite da provjerimo vaše poznavanje antičke drame – znate li šta je Jokasta Edipu? Sve u jednom, žena, majka, kraljica. Što bi rekli u crnogorskoj skupštini: tri u jedan.

Gledali ste filmove i serije o mafiji. Policija će biti prikazana kao korumpirana. Političari – korumpirani. Sudije i tužioci – korumpirani. Novinari – korumpirani. A kako će biti prikazani istinski junaci priče, pripadnici klanova? Puzova romantizovana, gotovo pa propagandna predstava, kakvu smo gledali u „Kumu“, po kojoj je riječ o ljudima koji ne prihvataju zakon niti društvena pravila, ali imaju čvrst interni kodeks jedna je, manje vjerovatna, opcija. Druga je prikaz beskrajne surovosti, paranoje i izdaje, koja premrežava same klanove, potom i društvo koje ih je iznjedrilo.

Kako god da bude, ono što prikaže taj film ili serija, postaće globalna istina o Crnoj Gori – postaće ono na što ljudi prvo pomisle kada čuju ime ove zemlje.

Kako god da bude, tu neće biti riječi ni o hiljadugodišnjoj državnosti, ni o slavnim bitkama protiv Turaka, ni o Crnogorcima koji ne ljube lance, ni o čojstvu i junaštvu, ni o Njegošu, ni o Marku Miljanovu, ni o srpsko-crnogorskim podjelama, ni o tradicionalnoj, ni o evropskoj Crnoj Gori.

Kako god da bude, ono što budemo gledali biće radikalno drugačije od naše predstave o sebi.

Kako god da bude, biće to neprijatno gledati.

A šanse da bude nisu male.

Jer rat klanova je jedino što mi imamo da ponudimo (filmskom) svijetu.