Anđela Krunić za "Nezavisne": Ne mislim da su društvene mreže nužno loše
Kako rediteljka kaže o komadu, drama nastaje u trenutku kada društvene mreže postaju ne samo sredstvo za povezivanje i razmjenu poruka, već i mjesto gdje se svako osjeća pozvanim da bude komentator, analitičar društvenih pitanja.
"Stvoren je fenomen koji se može nazvati histerija stavova, odjednom svako oseća da mora, po svaku cenu, da ima i iskaže svoj stav o svemu: od politike i ekonomije, do braka i porodičnih odnosa. Ono što je nekada bila intimna sfera razgovora u krugu porodice ili prijatelja izašlo je u javni prostor, kroz statuse, komentare i reakcije. Koji je način da intima ostane intima, a ne deo sveopšteg interesovanja?", kaže rediteljka Anđela Krunić, u čijoj predstavi igraju: Sandra Pravuljac, Belinda Stijak, Dragana Marić, Željko Erkić i Boris Šavija. Pored rediteljke, autorski tim predstave čine: dramaturg Aleksandar Vasiljević, scenograf Sara Stjepanović, kostimograf Vladimirka Velaga, autor muzike je Igor Božanić, lektor Nataša Kecman i producent Katarina Lazić. Inspicijent i sufler je Vesna Maksimović. Više o komadu govorila je rediteljka za "Nezavisne" uoči premijere.
Probe privodimo kraju, celim procesom sam veoma zadovoljna, kako zbog podele, tako i zbog ostalih saradnika na predstavi. Ovaj proces je meni, kao mladoj autorki, bio veoma značajan i mnogo sam iz njega naučila.
Pošto sam iz Banje Luke i odrasla sam na predstavama Dječijeg i Narodnog pozorišta, stvarno mi je čast što će moja diplomska predstava biti izvedena baš u mom gradu.
Prva stvar koja me privukla u drami su likovi koji predstavljaju sliku običnih ljudi, koje mogu da vidim u svojoj okolini, koji imaju neke obične životne probleme. Naravno, jako mi se dopao Tenin stil pisanja, njena jednostavnost i smisao za humor.
Ni sama nisam sigurna otkud taj fenomen u savremenom društvu, i baš zato mi je bilo interesantno da se njime bavim.
Ne mislim da su društvene mreže nužno loše, one svakako imaju svoje prednosti i dobre strane, ja prva koristim i Instagram i TikTok, a razgovaram redovno i sa ChatGPT-ijem. Mislim da je stvar kontrole, balansa i umerenosti, kao između ostaloga, i u svemu u životu.
Sva iskustva asistentura su mi bila dragocena, iz svakog procesa se nauči nešto novo, pogotovo kada je u pitanju rad sa ljudima i rad u grupi. I, naravno, jedna od većih prednosti ovog posla jeste upoznavanje ljudi različitih karaktera i interesovanja.
Trenutno me najviše interesuju savremeni dramski tekstovi, a smatram da na našim prostorima postoji dosta mladih pisaca, koji imaju šta da ponude.
Postoji jedna predstava koja mi je za četiri godine ostavila baš jak utisak, koju sam pogledala na drugoj godini studija. To je predstava "Yankee Rose" u režiji Miloša Lolića. Najveći utisak mi je ostavila sama kompozicija predstave, Lolićev način pričanja priče, kao i glumačka igra.