Alen Islamović, nekadašnji pjevač “Divljih jagoda” i “Bijelog dugmeta”, nastupio je u Kraljevu, u Srbiji, u okviru manifestacije „Veseli spust na Ibru“. Centralni koncert održan je na Trgu srpskih ratnika.
I to samo po sebi ne bi bila posebna vijest da koncert nije održan 11. jula 2026. na 31. godišnjicu genocida u Srebrenici.
Dok su se u Bosni i Hercegovini, posebno u Potočarima, ljudi prisjećali žrtava genocida u Srebrenici, porodice preživjelih oplakivale svoje najmilije, a cijeli svijet se prisjećao jedne od najvećih tragedija na prostoru Evrope nakon Drugog svjetskog rata, Alen je izašao na binu i pjevao.
Možda će neko reći da je umjetnik slobodan, da je to samo koncert i profesionalna obaveza. Ali postoje trenuci kada se od čovjeka, posebno od javne ličnosti, očekuje da prepozna simboliku vremena i mjesta, jer nisu svi dani isti, nisu svi datumi obični.
Islamović je čovjek koji je izvodio pjesme koje su obilježile generacije, pjevali su ih ljudi širom bivše Jugoslavije i upravo zato je njegova odgovornost još veća. Njegovi izbori šalju poruku, htio ti to ili ne, a izbor da pjeva na dan genocida i pored izvinjenja koje je uputio, itekako je odvratan.
Teško je objasniti ljudima koji nose bol Srebrenice zašto je nekome 11. juli bio dan za pjesmu i zabavu. Neke rane još nisu zacijelile, neka imena još nisu pronađena, a neke porodice i danas čekaju pravdu i istinu.
Alene, oprosti... Govorili su nadrealisti. I stvarno Alene oprosti, ali nakon ove eskapade možda bi bilo bolje da se još više posvetiš onome što si posljednjih godina gradio, svojoj plantaži i lješnjacima. Zemlja traži trud, strpljenje i mir, a možda je ponekad upravo to najbolji put, stvarati nešto svoje, umjesto donositi odluke koje mogu razočarati ljude.
Ovo nije poziv na mržnju niti osporavanje muzičkog rada jednog neosporno dobrog pjevača. Ovo je samo podsjećanje da postoji poštovanje, dostojanstvo i osjećaj za bol drugih.
Na kraju krajeva. Publika ne pamti samo pjesme. Pamti i trenutke kada smo očekivali više od onih koje smo cijenili.
Alene, oprosti…
