Žena prevarila smrt: Skočila iz aviona, ali se padobran nije otvorio FOTO
Džordan Hatmejker znala je da nešto nije u redu čim je pokušala da otvori padobran.
“Treba da pogledaš gore i provjeriš – da li je tu, da li je pravougaon i da li je stabilan”, prisjeća se i dodaje – “Moj nije bio nijedno od toga.”
Bio je to njen drugi skok tog dana sa visine od oko 4.000 metara iznad polja i livada u Virdžiniji. Imala je 35 godina i još samo 10 skokova do dobijanja licence za samostalno padobranstvo.
View this post on Instagram
“Nikada nisam brinula o bezbjednosti”
“Kad se vrtiš i padaš ka zemlji, teško je shvatiti šta se dešava. Bila sam u svom svijetu. Samo sam razmišljala kako da se izvučem iz te situacije. Bila sam čudno mirna. Sjećam se da sam vidjela zemlju kako mi se približava i pomislila – ovo će da boli.”
Džordan je oduvijek bila avanturista, voljela je planinarenje, skakanje sa litica u vodu i vožnju rolerkosterima. Do tog dana, u novembru 2021. godine, nikada nije slomila nijednu kost.
“Nikad nisam brinula o bezbjednosti, uvijek sam mislila da će sve biti u redu”, istakla je.
Padobranstvom se “zarazila” još 2015. godine, poslije svog prvog tandemskog skoka.
“Oduvijek sam sanjala da letim. Ako bi me neko pitao koja životinja bih željela da budem, uvijek bih rekla ptica.”
Molila se naglas, urlala da joj pomognu
Do dana nesreće, Hatmejker je bila korak od ostvarenja tog sna. Tog jutra došla je na aerodrom sa bratom, koji ju je upozorio da ne skače jer “osjeća lošu energiju”. Ona se samo nasmijala.
Prvi skok tog dana prošao je bez greške, ali drugi joj je promijenio život. Kada je povukla sigurnosni padobran, mali padobran koji otvara glavni, zapleo se oko njene noge – kvar poznat kao “potkovica”. Počela je da se vrti i pada brzinom od oko 200 km/h.
“Pokušala sam da skinem cipelu da se oslobodim, ali nisam mogla – bila je dvostruko zavezana.”
Rezervni padobran se automatski otvorio, usporio je na trenutak, ali onda se i glavni padobran oslobodio iz torbe i napunio vazduhom. To je stvorilo drugi, još gori problem takozvani “down plane” ili “pad aviona”. Dva padobrana povlačila su je u suprotnim pravcima, ubrzavajući pad umjesto da ga uspore.
U tom trenutku, Džordan nije mislila da će umrijeti. “Pomislila sam samo – slomiću nogu i neću moći da idem na ‘Everest Base Camp’, gdje sam planirala da odem za tri dana.”
Srušila se nekoliko stotina metara dalje od planiranog mjesta prizemljenja.
“Osjetila sam travu u ustima, molila se naglas i vikala u pomoć. Onda sam pokušala da ustanem i shvatila – ne mogu da pomjerim ništa ispod struka.”
“Moj posao na ovom svijetu nije gotov”
Trebalo je pola sata da je pronađu spasioci. Helikopter ju je prevezao u bolnicu, gdje su ljekari ustanovili da je slomila više pršljenova i da joj je jedan od njih oštetio kičmenu moždinu. Imala je i slomljenu potkolenicu, a jedan implant u grudima je pukao od udara.
Slijedila je duga borba – pet dana na intenzivnoj njezi, više operacija i mjeseci oporavka uz nošenje steznika i metalnih šipki u nozi. Ljekari su je ocijenili stepenom B na skali povreda kičme (A znači potpuna paraliza).
“Rekli su mi da je dobar znak što mogu da pomjeram nožne prste. Nisam znala koliko ću moći da se oporavim, ali odlučila sam da neću dopustiti da me ovo definiše.”
I zaista, njena upornost i vjera pokazali su se kao čudo. Samo tri mjeseca nakon nesreće, Džordan je prohodala bez pomoći.
“Imala sam vjeru da me Bog ostavio ovdje s razlogom. Osjećala sam da moj posao na zemlji nije gotov.”
Ta snaga vodila ju je i dalje – godinu dana nakon nesreće ostvarila je svoj san i stigla do baznog kampa Everesta, potpuno sama, uz pomoć šerpe.
“To mi je bio najveći osjećaj dostignuća. Osjećala sam da ponovo pronalazim sebe.”
Danas, više od dvije godine kasnije, Džordan je završila terapiju, ne uzima više lijekove i ponovo radi. Ostala joj je blaga ukočenost u lijevoj nozi, ali to je ne spriječava da živi punim plućima. A najnevjerovatniji dio – vratila se padobranstvu. U oktobru prošle godine skočila je ponovo, u tandemu iznad pustinje Moab u Juti.
“Da sam bila sama, možda bih bila nervozna, ali pošto sam bila vezana za profesionalca, osjećala sam se potpuno mirno. Samo sam bila presrećna što sam ponovo tamo gore.”