U vremenu kada čovječanstvo već prijeti uništenjem svijeta, posljednje što nam treba je da se planeta Zemlja doslovno raspadne.
Međutim, to je trenutna realnost u Tihom okeanu, u prilično zabrinjavajućem geološkom fenomenu koji prijeti da izazove ogromne zemljotrese i erupcije, ili čak uništi naše okeane, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Science Daily.
Zona subdukcije
Postoji sedam glavnih tektonskih ploča koje se nalaze ispod Zemljine površine i koje se u suštini uklapaju kao najlakša slagalica koju ćete ikada složiti.
Međutim, u ovom slučaju, pokušaj da se komad na silu ugura na pogrešno mjesto ili slučajno malo nakrivo udari može dovesti do razorne geološke aktivnosti .
Područje gdje se dvije tektonske ploče sudaraju, gdje gušća ploča tone ispod lakše ploče, poznato je kao zona subdukcije, a one su ključne za održavanje mira i tišine tamo gdje svi živimo.
"Pokretanje zone subdukcije je kao pokušaj guranja voza uzbrdo, potreban je ogroman napor“, rekao je Brandon Shuck, docent na Državnom univerzitetu Louisiane i glavni autor studije. „Ali kada se jednom pokrene, kao da voz juri nizbrdo, nemoguće ga je zaustaviti. Da bi se to okončalo, potrebno je nešto dramatično, u osnovi, sudar voza".
Naučnici su, uz obalu ostrva Vancouver, utvrdili da ploče Juan de Fuca i Explorer polako klize ispod Sjevernoameričke ploče, pri čemu zona subdukcije, po svemu sudeći, ne ispunjava svoju normalnu funkciju.
Nakon što su u suštini snimili ultrazvuk Zemljine unutrašnjosti, naučnici su došli do zastrašujućeg saznanja da jedna od ploča ne samo da tone, već se aktivno kida.
"Ovo je prvi put da imamo jasnu sliku zone subdukcije uhvaćene u djelu umiranja“, rekao je Shuck. "Umjesto da se odjednom ugasi, ploča se raspada dio po dio, stvarajući manje mikroploče i nove granice. Dakle, umjesto velike željezničke nesreće, to je kao da gledamo voz kako polako isklizne iz šina, jedan vagon po jedan".
"Postoji vrlo veliki rasjed koji aktivno lomi [subducirajuću] ploču", objasnio je Shuck. "Još nije 100 posto otkinuta, ali je blizu".
Naučnici ranije nisu imali jasnu sliku o tome kako taj proces izgleda, ali ovi novi nalazi će pomoći istraživačima da bolje razumiju životni ciklus tektonskih ploča, čak i ako bi njihovo glavno lomljenje moglo dovesti do prirodnih katastrofa.
Problematični sporedni efekti
Međutim, čini se da je za sada sve u redu, jer podaci o zemljotresima ukazuju na to da su neka područja neuobičajeno mirna uprkos pukotini, za koju se smatra da je dugačka oko 75 km.
Shuck objašnjava da kada se komad potpuno odlomi "više ne izaziva zemljotrese jer stijene više nisu slijepljene".
Iako je vjerovatno da se pukotina širi, moglo bi proći milione godina prije nego što se pojave ozbiljno problematični sporedni efekti, kada bi postepeni gubitak zamaha mogao zaustaviti cijeli sistem subdukcije.
